Za takav sklad kakav je u njegovoj proodici sve će pripisati ljubavlju prema supruzi Ameli, porodici.
- Volimo se, sviđaju nam se slične stvari, razmišljamo različito o bitnim pitanjima, a na pola puta, u sredini, nalazimo odgovore za nas, ne pretvaramo se i živimo normalan život. S obzirom na to da se ja bavim poslom koji svaki život čini nenormalnim, sretan sam što je još uvijek sa mnom i što smo još uvijek zaljubljeni.
Koju ste pjesmu njoj posvetili, a koju ona voli najviše da joj pjevate?
- Ne znam da li Amela među svojim omiljenim pjesmama ima i moje, ali mnoge moje pjesme o ljubavi su pjesme o Ameli. Što je pjesma ljepša, to je moja posveta Ameli veća.
Da li vam je žao što neku pjesmu koju ste dali kolegi niste sačuvali za sebe?
- Nije mi žao jer sam većinu pjesama sebi napisao. Srećom, u karijeri nisam bio prinuđen prodavati pjesme kao autor da bih preživio, zato sam napravio brojne saradnje zbog kojih sam sretan. Neke sam pjesme pisao za druge, a neke sam davao drugima. Ne osjećam prevelik žal za bilo čim što sam uradio u životu, ali sam svoje pjesme zaista rijetko prepuštao drugima.
Ove godine postali ste deda, koliko imate vremena za unuka i jeste li ga razmazili?
- U maju sam dobio unuka. To je poseban trenutak u mom životu. Nadam se da ću imati više vremena za svoje unuke nego što sam imao za svoju djecu. Toj satisfakciji poznih godina se unaprijed radujem. Svi oni koji me znaju ne očekuju od mene da bilo koga razmazim, kako sebe tako ni druge, ali moji najbliži uvijek mogu računati na moju ljubav i odanost. Volio bih da me i djeca i unučad posmatraju kao vrhunskog igrača na klupi kad je riječ o njihovim životima. Da me samo u slučaju krajnje potrebe izvedu na teren da spasim utakmicu.
