Liječnici su proveli istraživanje i usporedili gležnjeve današnjih generacija i one naših predaka. Otkrili su da ljudi u 21. stoljeću imaju zglobove koji su skloniji lomljenju, a za to krive moderne tenisice i manjak tjelovježbe.
Naravno, nije kod svih tako – to ovisi o količini vježbanja i obući koju nosite. Preci su hodali bosi ili s minimalno obuće čak i na ‘duge staze’ i po neravnoj podlozi, a danas je to nezamislivo.
Ljudi uvijek nose obuću, gdje god išli. Ovo istraživanje provedeno u talijanskoj Bolongi istraživalo je talus, središnju kost između stopala i potkoljenice. Napravili su 3D fotografije od 142 sačuvane kosti gležnja iz različitih tačaka iz historije, uključujući moderne skupine i povijesne. Kosti su uzete iz modernih skupina u 19. do 20. stoljeću, uključujući stanovnike obuće u New Yorku i industrijske radnike u Bologni koji su nosili čvrste kožne čizme.
Prahistorijske skupine obuhvaćale su farmere koji su nosili sandale na jugu Afrike i bosonoge lovce – sakupljače iz kamenog doba. Kosti gležnja lovaca – sakupljača bile su znatno kraće od onih ljudi koji žive u modernim gradovima. Rita Sorrentino, vodeća autorica i diplomski student, rekla je:
“Znamo da postoje neke varijacije u stopalima suvremenog čovjeka, zbog korištenja cipela.”
Gležnjevi lovaca – sakupljača bili su relativno fleksibilni i robusni, što su istraživači pripisivali hodanju na velike udaljenosti bez cipela. Usporedbe radi, moderni ljudi koji su živjeli u velikim gradovima nosili su zategnutu obuću i nisu pješačili na velikim udaljenostima, imali su manje robusne taluse.
“Oblik njihovih talusnih kostiju ima kruti pokret i dolazi do gubitka fleksibilnosti”, rekla je Rita.
Istraživači su rekli da ukočena i teška cipela može ograničiti prostor u kojem se stopalo može kretati. Također su krivili sjedilački način života. Stručnjaci za zdravlje i wellness već godinama dovode u pitanje učinkovitost modernih cipela, zagovarajući češće bosonogo kretanje za poboljšanje prirodnog hodanja i smanjenje povreda – posebno tokom sporta.
