Profesorice Obradović, vidimo da se koronavirus ne šali, ali jesu li ovakvi potezi hrvatskih vlasti sa stručnog aspekta zaista neophodni? Ima li smisla prema nama zatvoriti granice, a ostati otvoren prema onima kod kojih je epidemiološka situacija dosta teža?
- Svaka zemlja planira svoje mjere i ima pravo da napravi ono što ona smatra najbolje za sebe. Mi kao stanovnici BiH imamo pravo da budemo nezadovoljni, imamo pravo da se ljutimo ali to je odluka Vlade RH i mi to trebamo poštovati. Postoje mogućnosti koju i WHO daje a to je da zemlje shodno svojoj procjeni epidemiološke situacije čak i zatvaraju granice, uvode samoizolaciju, traže testiranje. Sve će se to dešavati. Naravno nas najviše pogađaju mjere u Hrvatskoj ali evo vidjet ćete u narednom periodu da će se to dešavati i u ostalim zemljama Evrope. Evropa zatvara granice za građane SAD. Nije to jedinstven primjer. Toga će nažalost biti jer infekcija koronavirusa tek razbuktava.
Profesorice Velić, svjedočimo većem broju zaraženih, ali čini se da je manje teških kliničkih slika nego u prvom valu. Govori li nam to išta o snazi i vrsti, odnosno soju virusa?
- Virusi kao mikroorganizmi pasiranjem odnosno opastankom u jednoj populaciji bilo životinja ili ljudi mogu da ako pasiraju na jednoj vrsti mogu da oslabe. To je u historiji virusa odnosno mikobiologije zabilježeno kod drugih mikroorganizama pa i u bjesnilu pa je na takav način napravljena vakcina pasiranjem.
Profesorice Obradović, jesu li brojevi koje svakodnevno bilježimo zabrinjavajući i jesmo li ih mogli i očekivati s obzirom na to da smo dva mjeseca bili zatvoreni, a onda nam je ponovno dozvoljeno da komuniciramo. Nije ovo slučaj samo kod nas, tako je u svim zemljama koje su ukinule mjere?
- Ništa se ne dešava posebno u BiH što se ne dešava maltene u cijeloj Europi jer nakon ukidanja mjera dođe do kontakta ljudi, povratka na radna mjesta. Posebno to ističem jer je dugotrajni kontakt i dugotrajna izloženost virusu ključna. Pa je ta izloženost u domaćinstvima ili radnim mjestima gdje provodimo jako puno vremena ili situacijama ako nisu prilagođeni uslovi ovo novom stanju, ako nisu prilagođeni uslovi za prevenciju onda je vrlo lako moguće da se desi ono što se nama desilo u Maglaju, Tešnju, Modriči da se u radnim kolektivima oboljenje prenese na kolege ali je prethodno oboljeljenje poteklo iz domaćinstava. Sam broj oboljelih može se interpretirati iz raznih aspekata. Da su ljudi testirani i pozitivni.
Profesorice Obradović, jesu li brojevi zabrinjavajući odnosno više od 100 za jedan dan?
- Zabrinjavajući je i jedan pozitivni ako pogledamo s tog aspekta. S druge strane ovo je do sada maksimalan broj. Mi kao epidemiolozi smo mislili da smo prošli onaj najteži dio i najveće brojke i to nas iznenađuje. Međutim, kada pogledate koliko nas ima na ulicama, koliko nas se vratilo na poslove, koliko nas ima u javnom prevozu onda to nije začuđujuće.
Profesorice Velić, slabi li virus nužno krećući se kroz populaciju i stječemo li mi na njega nužno imunitet?
- Obavezno jer organizam kako od životinja tako i ljudi u kontaktu sa bilo kojom stranom tvari naš organizam prepoznaje kao stran i alarmira imunološki sistem. Mi smo u suživotu sa mikroorganizmima pa i sa životinjama jer smo to što sada jesmo. Naš imunološki sistem je sazrio. Kada je virus prvi put kod nas onda kažemo da smo mi imunološki naivni, antigene ne poznaje. Sad ih prihvata.
Profesorice Obradović, znamo da je ponovno uvođenje mjera krajnje nepopularan potez, potez koji bi nas zasita mnogo koštao u različitim segmentima. Možemo li se na drugi način sačuvati nekog teškog scenarija, kolapsa zdravstva i onoga što smo nažalost prije samo mjesec gledali u Italiji, a sad gledamo u Brazilu?
- Ovdje imamo nekoliko stvari na koje moramo misliti. Jedna i najvažnija je zaštita zdravlja ljudi. To moramo staviti u prioritet. Kako ćemo zaštititi ljude posebno one narizičnije kategorije. Druga stvar je kako zaštititi sistem, zdravstveni sistem da bi on mogao pružiti uslugu svima kojima treba. Prioritet na koji ne smijemo zaboraviti je ekonomski razvoj zemlje. Sve to moramo dovesti u balans to nije lako. Kada slušate nas epidemiloge mi se pozivamo na ono što WHO govori je lična zaštita i samozaštita. Da svaka osoba mnogo ozbiljnije mora povesti računa o svom zdravlju. Treba povesti računa o ličnoj i higijeni prostora.
(Faruk Durmišević)
