ĐUKANOVIĆ PORUČIO: VELIKOSRPSKI NACIONALIZAM NIKAD SE NIJE POMIRIO, VUČIĆ DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović poručio je da je velikosrpski nacionalizam morao malo utihnuti nakon 2006. godine, ali nikada se nije pomirio sa crnogorskom nezavisnošću.

Arhiv

Velikosrpski nacionalizam i dalje sanja svoj san, da se prekomponuje Balkan, da se napravi velika Srbija, Albanija, Hrvatska, a da ostali nestanu.

  • To je otprilike taj plan koji je oduvijek postojao i devedesetih godina i koji je koštao naše prostore velikog broja žrtava. Dakle, niti može biti velike Srbije, niti velike Albanije, može biti samo velike tragedije. I umjesto da su se te lekcije dobrano naučile u 90-tim, umjesto da se od toga odustalo i duboko zakopalo, kao što vidimo, nepunih 30 godina nakon toga, se vraćaju stare ideje na sto i sastavni dio tih ideja jeste velikosrpski nacionalizam koji koristeći se SPC pokušava da Crna Gora i dalje predstavlja, da utječe na njen život kao na život druge srpske države. To je nešto sa čim se ne slažemo i prema čemu pokazujemo, rekao bih, veoma nepokolebljiv i čvrst otpor i to je nešto što nikada nećemo dozvoliti da prođe u Crnoj Gori – poručio je Đukanović

Posljednja dešavanja u Crnoj Gori, uzrokovana usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pokazala su da Srbija nema dobre odnose niti sa jednom zemljem u regionu: Sjevernom Makedonijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, a ni sa Kosovom čiju nezavisnost ne želi da prizna. Također, pokazala su da se zvanični Beograd nije, a kako stvari stoje, neće ni pomiriti sa nezavisnošću Crne Gore.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović nije želio komentarisati da li je BIA tražila podatke crnogorskih agencija o sinoćnjem incidentu u Podgorici, kada je Srbin pretučen jer je dizao tri prsta. Stefanović je poručio da će “država uraditi svoj posao u skladu sa politikom Aleksandra Vučića, odnosno politikom mira i stabilnosti“.

A kakva je to zaista politika koju vodi Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije? Riječ je o politici zamrznutog konflikta, koja zbog njegovih poteza vrlo lako može zapaliti cijeli region. Vučić ima ušminkanu retoriku za uši Zapada i Evropske unije, a stvarna retorika je ona koju javnosti plasiraju tabloidi pod njegovom apsolutnom kontrolom i čija je zadaća stalno podgrijavanje atmosfere.

Kada priča evropskim i svjetskim zvaničnicima Vučić kontinuirano govori o evropskoj budućnosti Srbije, o EU, dok istovremeno mediji objavljuju njegove stvarne namjere nemilice se služeći ranohuškačkom politikom, kakva je bila svojestvena režimu Slobodana Miloševića.

Proglašenjem nezavisnosti Crne Gore u maju 2006. godine, raspad bivše Jugoslavije ušao je u posljednju fazu, a odlukom o nezavisnosti Kosova, koja je uslijedila dvije godine kasnije, taj je proces potpuno okončan. Time je i velikosrpski projekt doživio konačan slom. No, Vučić ne želi da se pomiri s tim. Ne želi, ne samo da prizna nezavisno Kosovo, već mu smeta i nezavisnost Crne Gore i Bosne i Hercegovine, država u kojima pod svaku cijenu želi da nametne plan velike Srbije izazivajući incidente.

Recept koji se nastavlja i do danas, prvi puta Miloševićev režim primjenio je 1998. godine, pokušavajući da spriječi inauguraciju netom izabranog predsjednika Mila Đukanovića koji je proglašen izdajnikom.

Beograd je tada organizirao krvave proteste u Podgorici, u kojima je povrijeđeno više od 50 ljudi. Bio je to prvi Miloševićev pokušaj discipliniranja Đukanovića, koji je bio ujedno i njegova velika greška, jer je ujedinio Đukanovića i njegove saradnike, do te mjere da proces proglašenja nezavisnosti Crne Gore više nije bilo moguće zaustaviti.

Beograd se umiješao i 2015. godine, kada je Crna Gora dobila poziv NATO-a da im se pridruži. Prosrpski orjentirana opozicija u Crnoj Gori pod direktnom kontrolom beogradskog režima, danima je demonstrirala u blizini crnogorskog parlamenta, žestoko se sukobljavajući s crnogorskom policijom i specijalcima.

Đukanoviću su tada prijetili i građanskim ratom ako ne odustane od ulaska u NATO. Članstvo Crne Gore u Alijansi zadalo je tada Beogradu udarac, od kojeg se nikada neće oporaviti. Ova je država izabrala put Zapada, čime je ozvaničen izlazak iz srpske i ruske sfere utjecaja.

Godinu kasnije, u Crnoj Gori je organiziran državni udar. Na dan održavanja parlamentarnih izbora, u oktobru 2016. godine crnogorski prosrpski političari na čelu sa Andrijom Mandićem, uz pomoć ruskih obavještajaca pokušali su izvesti upad u Skupštinu Crne Gore i likvidaciju crnogorskih funkcionera, među kojima je bio i Milo Đukanović, što su uspjele spriječiti crnogorske sigurnosne službe.

Danas, taj isti Andrija Mandić, četnički vojvoda koji se borio u ratovima u Hrvatskoj i BiH, osuđen nepravosnažno na pet godina za učešće u državnom udaru, iz skupštinskih klupa poziva na novi rat, nova krvoprolića, sukobe.

Kako tada, tako i sada iza prosrpskog bloka, naravno, stajala je i stoji Srbija.

Kao i u Bosni i Hercegovini, koju Vučić svako malo pohodi, ali obilazi samo entitet Republika Srpska, za koji je svojevremeno Dobrica Ćosić kazao da je “prva srpska država preko Drine“.

Dolasci u RS, u skladu su sa jednom od uputa Memoranduma SANU II.

-Političari i državni funkcioneri Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati sastanke sa političarima iz RS-a po protokolu definisanom za međudržavne susrete.

Beogradskom režimu, na čijem je čelu sada Vučić, a koji je kopija onog kojeg je predvodio Milošević, nije “mrsko“ ni u BiH napraviti incident, a onda tražiti krivce. Potočari 2015. godine, “napad na Vučića“, koji su odradile BIA i ostale srbijanske sigurnosne službe, a što su poslije svojim izjavama potvrdili i policajci koji su nelegalno boravili u Srebrenici, i danas kada mu to zatreba posluži za dizanje tenzija.

Haos u Crnoj Gori, pohod u entitet Republika Srpska, te ostali Vučićevi potezi kojima se pokušava zapaliti balkansko bure baruta, nisu nikakvo iznenađenje, jer je zloglasna Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) u svom Memorandumu II jasno dala upute:

-Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije

-Pomagati otcjepljenje Republike Srpske

-Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu

-Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.