Već se navikao, kaže, na duže i toplije dane i iščekivanje iftara, radujući im se kao i mnogi drugi postači, nakon svakodnevnog odricanja od jela i pića.
- Kad imate pravi nijet i čvrstu volju, nije teško postiti. Ne mislim puno na hranu i vodu, već na to kako ću provesti dan, a najdraže mi je kada to bude u učenju Kur’ana, i u krugu porodice koja me poštuje i pazi, zbog čega sam veoma sretan – priča ovaj Bugojanac.
Priznaje da je veliki ljubitelj kafe, kojom zamiriše cijela kuća prije svakog iftara, ali i tokom sehura, koji nikad ne propušta.
- Ne jedem puno, a od hrane najviše volim pite. Nastojim jesti dosta voća, a posebno volim banane. Kao neko ko ima 87 godina, ne mogu se požaliti na zdravlje, koje me još uvijek dobro služi – kaže Alija.
Drago mu je što je džamija nadomak njegove kuće, u čijoj je izgradnji sudjelovao svim svojim bićem, ne mareći za sate i sate provedene na jakom suncu, kiši i hladnoći, ponovo otvorila vrata vjernicima, za koje bi volio da ih bude što više.
- Zbog ovog stanja s koronavirusom, namaze obavljam u svojoj kući. Naravno, ljepše je otići u džamiju, ali je situacija takva da se svi moramo pridržavati uputa koje su donesene. Nadam se da će sve ovo uskoro proći – istaknuo je.
Alija je penzioner više od trideset godina, a radni vijek je proveo radeći kao stolar, uzdržavajući porodicu u kojoj je trebalo iškolovati i na put izvesti šestero djece, četiri kćerke i dva sina od kojih jedan, nažalost, nije više među živima.
Ljubav prema stolarskom zanatu kod njega, zapravo, nikad nije ni prestala, jer se i danas zna desiti da uđe u svoju radionicu i upali neku od stolarskih mašina, čiji ga zvuk uvijek podsjeti na vrijeme koje pamti, i često spominje u pričama sa svojom najmilijima.
