DURANOVIĆ: ISLAMSKA ZAJEDNICA JE OD SVOGA OSNUTKA DO DANAS, ZAJEDNICA KOJA KONTINUIRANO RADI

Amir Duranović je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu- Odsjek za historiju. Područja istraživačkog interesovanja su mu svjetska i bosanskohercegovačka historija novog vijeka i savremenog doba, savremena historija jugoistočne Evrope, moderna historija Bosne i Hercegovine, te historija Jugoslavije.

Autor je više naučnih djela, od kojih jedno, povod našeg razgovora. Radi se o knjizi „Islamska zajednica u jugoslavenskom socijalizmu“ u izdanju Udruženja za modernu historiju (UMHIS) iz Sarajeva.

Spomenuto djelo predstavlja značajan doprinos izučavanju odnosa socijalističkih režima i vjerskih zajednica. Razgovor s autorom o knjizi, ali i nekim drugim važnim momentima čitajte u nastavku.

Razgovarao: Faris Marukić

Kako se jugoslovenska vlast, na čelu s Josipom Brozom, odnosila prema Islamskoj vjerskoj zajednici (IVZ), te do koje je mjere dozvoljena autonomija ove organizacije?

  • Islamska zajednica je u periodu poslije Drugog svjetskog rata prošla kroz nekoliko različitih faza u smislu odnosa između državnih institucija i crkava, odnosno, vjerskih zajednica. Prvu poslijeratanu deceniju, koju uglavnom karakterište teško nasljeđe i tragične posljedice Drugog svjetskog rata na jugoslavensko društvo uopće dodatno je usložnjavao snažan talas ateizacije jugoslavenskog društva, koji je posljedično najviše negativnih reperkusija imao prema vjerskim zajednicama. Ipak, vremenom je represiju, pravno nasilje i oduzimanje imovine vjerskim zajednicama zamijenila politika planirane i postepeno realizirane kontrole, pa se od kraja 1950-ih godina i sve do početka 1980-ih godina može govoriti u drugačijem odnosu. Ponajbolje je to iskazano u ocjenama samih aktera događaja i procesa o kojim govorimo. Prema jednoj Informaciji o nekim aspektima stanja i delovanja verskih zajednica u Jugoslaviji (1970), Islamska zajednica prošla je put od „direktne povezanosti vrhova zajednice sa organima državne uprave, preko izvesnog osamostaljivanja i razvijanja šire aktivnosti, pa do sadašnjeg stepena emancipacije od državne uprave“. Ovakvo stanje je uglavnom bilo karakteristično i tokom 1970-ih godina, ali se situacija u Jugoslaviji uopće, pa i u odnosu prema vjerskim zajednicama, mijenjala nakon 1980. godine. Iz navedenog je, dakle, vidljivo da su se njihovi međusobni odnosi mijenjali, imali uspone i padove, ali je promjenu tih odnosa potrebno razumijevati u kontekstu promjena kroz koje je prolazila i Jugoslavija. Radi se, naime, o tome da Jugoslavija 1948, 1968. i 1988. godine po mnogo čemu nije ista država niti društvo, pa tu činjenicu treba uvijek uvažavati.

Koliko je Islamska vjerska zajednica (IVZ), po svojoj organizaciji, nakon Drugog svjetskog rata predstavljala kontinuitet ili diskontinuitet u odnosu na izvornu formu austrougarskog perioda?

  • U osnovi, Islamska zajednica je od svoga osnutka do danas, zajednica koja kontinuirano radi. Imala je, dakako, u tom skoro stoljeće i po dugom periodu različitih izazova i problema s kojima se suočavala, ali je kao institucija uspijevala nadilaziti probleme i nedaće kroz koje je, zajedno sa ostatkom društva prolazila. Za razliku od nekih drugih organizacija i asocijacija, uspjela je održati kontinuitet rada. Naravno, to ne znači da je zadržala izvornu organizacijsku formu kakvu je imala u momentu osnivanja. Nije je ni mogla imati budući da su se tokom 20. stoljeća mijenjali državno-pravni i ideološki okviri u kojima je djelovala. To je naročito karakteristično za vrijeme poslije 1918. godine, odnosno, nakon formiranja prve jugoslavenske države. Ipak, najkarakterističnija promjena poslije 1945. godine, a u odnosu na prethodna razdoblja odnosi se organizacijsku shemu Islamske zajednice. Zajednica je, naime, nakon 1947. godine, imala dvije promjene svoga ustava, 1959. i 1969. godine. Promjene iz 1959. godine imale su značajnog odraza na organizacijsku formu budući da je „bio usvojen Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, koji je donesen 1958. godine. Ovim zakonskim rješenjem vakufima Islamske zajednice oduzeta je imovina, čime su suštinski prestali postojati razlozi i bilo kakvi uvjeti za rad organa vakufske uprave“. Posljedično se u organizacijskoj shemi Islamske zajednice, „brisala“ vakufska linija.

Da li je položaj IVZ poratnom periodu pretrpio određene promjene po stvaranju Pokreta nesvrstanih ili se te dvije stvari ne mogu dovesti u korelaciju?

  • Polažaj Islamske zajednice u poslijeratnom periodu svakako je bio vezan za ukupni društveno-politički kontekst u Jugoslaviji. Koliko god su pitanja u vezi s odnosima između državnih institucija i vjerskih zajednica bila važna za unutrašnjo-politički život, jednako su bila važna i za vanjsko-političku strategiju jugoslavenske države. Tako je bilo i u slučaju Islamske zajednice, uostalom kao i drugih vjerskih zajednica. Jugoslavensko vanjskopolitičko orijentiranje prema zemljama Azije i Afrike, imalo je svoga odraza i na konkretna pitanja u vezi s odnosima prema Islamskoj zajednici. Jugoslaviji je bilo važno, na primjer, da hadžije koje odlaze na godišnje hodočašće u Meku i Medinu ostave pozitivan utisak o sebi, odnosno, zemlji iz koje su dolazili, ali i da ne dođu u kontakt sa jugoslavenskom političkom emigracijom i o tome postoje mnogobrojni primjeri. S druge strane, jugoslavensko vezivanje sa Egiptom, na primjer, omogućilo je lakšu prohodnost za prvu generaciju poslijeratnih studenata na Al Azharu. Kada je početkom 1958. godine održan sastanak reisul-uleme Sulejmana ef. Kemure i Josipa Broza Tita, govorilo se i o školovanju u Egiptu, što je Tito podržao rekavši: „Dobro, vi [Islamska zajednica, op. a.] to rješavajte samo sa Egiptom, to je naša prijateljska zemlja, mi nemamo ništa protiv, naprotiv kao država mi ćemo vas pomoći“. Bilo je to vrijeme u kojem se u pravom smislu riječi konstituirao Pokret nesvrstanih, pa su ovakve relacije mogle dodatno utjecati na izgradnju međusobnog povjerenja između država. I u drugim slučajevima odlazaka u Egipat, na primjer, na zvaničnim prijemima kod predsjednika Nasera, rukovodstvo Islamske zajednice je naglašavalo značaj prijateljskih odnosa između Jugoslavije i Egipta. U nešto kasnijem periodu, bilježimo i da je Džemal Bijedić, jugoslavenski premijer, smatrao kako se, na poziciji reisu-uleme treba naći osoba sa dobrim znanjem arapskog jezika kako bi saudijskom kralju „pojasnio stvarni položaj muslimana u Jugoslaviji“. Ovaj zadnji primjer, dakako, ne treba vezivati uz Pokret nesvrstanih, koliko uz jačanje Saudijske Arabije na međunarodnoj sceni, ali to je druga tema, mada suštinski pokazuje svijest jugoslavenskog političkog rukovodstva o potrebi da se pozicija muslimana u Jugoslaviji na odgovarajući način prezentira i kroz vanjskopolitičku agendu, piše Intelektualno.com.

Koliko je slabljenje Jugoslavije tokom 80-ih godina 20. stoljeća doprinijelo relaksaciji odnosa prema IVZ ili ustvari možemo pratiti obrnut proces?

  • Iako knjiga Islamska zajednica u jugoslavenskom socijalizmu ne govori o 1980-im godinama 20. stoljeća, jer je u tom periodu, posmatrano u krupnom planu, „socijalizam u krizi“, mogu kazati kako se tokom 1980-ih godina odnos prema Islamskoj zajednici mijenjao u pravcu kojeg ne bismo mogli smatrati relaksirajućim. Upravo obrnuto, kako ste i sami svojim pitanjem naglasili. Moguće je pratiti obrnut proces u odnosima između državnih institucija i vjerskih zajednica. Vrijeme je to sve većeg prisustva religioznosti u javnom prostoru, ali i povratka represije državnih struktura prema pojedinim pripadnicima vjerskih zajednica ili njihovim istaknutim članovima. U tom smislu je jako važno analizirati pozicioniranje Islamske zajednice prema državi s jedne strane, i odnosu prema svojim članovima – zahvaćenim sudskim procesima, s druge strane. Koliko su se odnosi mijenjali vidi se i iz tih sudskih procesa protiv istaknutih članova Islamske zajednice, ali se vidi i iz odnosa unutar same Islamske zajednice. Pokret imama, na primjer, karakterističan za kraj 1980-ih godina, po svojim idejnim i pojavnim manifestacijama, nezamisliv je u 1960-im ili 1970-im godinama, ali ovaj primjer, tipičan je događaj u deceniji u kojoj su brojna duga „događanja“ pokazivala kako se jugoslavensko društvo i država nalazilo u ozbiljnoj krizi, u koju niti su svi akteri ušli s istih početnih pozicija, niti su na njenom kraju ostvarili iste rezultate.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

ZNATE LI ŠTA JE FINANSIJSKI STRES I KAKO SE NOSITI S...

0
Prema nedavnom istraživanju banke Morgan Stanley 78 posto ispitanih je izjavilo da trpi finansijski stres, a uzevši u obzir uslove pandemije moguće je da se ovo stanje u skorije vrijeme pogoršalo.