Sve je počelo još kada je njihov otac, prije više od pola stoljeća – odnosno 1967. godine počeo skupljati antikvitete.
Otac Seyfettin Olgac, počeo je sa sakupljanjem antikviteta iz hobija. Odlazio je u razne gradove i dijelove Turske, tamo bi ih kupovao i s njima uređivao i ukrašavao čajdžinicu koju je vodio. Seyfettin je tu svoju ljubav i strast prenio na svog sina Muhabbeta, koji je tada radio s njim, a onda je Muhabbet sa svojim bratom Hamitom nastavio da kupuje antikvitete i uređuje svoj kafić.
Dva brata su jedan drugom kupovali i poklanjali antikvitete pa su skupili više od 3.000 antikviteta.
Muhabbet kaže da je njegov otac stalno kupovao antikvitete i donosio ih u čajdžinicu.
- Imamo antikvitete koji su stariji od 100, 60, 70 godina. Stari radiji, telefoni sa brojčanikom, ploče, oružje, gramofoni, mnogo toga imamo, ne možemo sve ni nabrojati. Ljudi se ovdje vraćaju u prošlost – kazao je četrdesetosmogodišnji Muhabbet.
Rekao je i da će ovu strast koju je njimu i njegovom bratu prenio njihov otac, prenijeti i oni na svoju djecu. Nakon što završe s poslom sjede, piju čaj, i uživaju u svom kafiću ukrašenom starinama neprocjenjive vrijednost.
