EDWARD P. JOSEPH: KAKO JE TRUMP IZGUBIO BALKAN

“See-no-evil” ekonomska agenda Trumpove administracije pridonijela je najoštrijem pogoršanju odnosa otkako su ratovi u regiji završeni prije dvije decenije. Administracija se hvali da je predsjednik Donald Trump uspio postići da se na Balkanu „okrene nova stranica“, fokusirajući se na ekonomiju, a omalovažavajući politički angažman – i jeste.

Šest uglavnom mirnih zemalja – Srbija, Kosovo, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Bugarska i Sjeverna Makedonija – sada proživljavaju opasne razine međuetničke toksičnosti, a sve u vrijeme Trumpove administracije.

Posljednji ilustrativan primjer je kada su visoki američki zvaničnici ovog mjeseca nesvjesno potaknuli jednog saveznika NATO-a, Bugarsku, da prijeti vojnom intervencijom drugoj, Sjevernoj Makedoniji. Američki ministar odbrane Mark Esper sastao se 6. oktobra sa svojim bugarskim kolegom Krasimirom Karakačanovim (Karakachanov), prodornim nacionalistom već poznatom po bombastičnim napadima na susjednu Sjevernu Makedoniju. Prošlog mjeseca, usljed eskalirajućeg pritiska njegove vlade, Karakačanov je ponovio prijetnju Sofije da će blokirati davno odgođene pregovore Skoplja za članstvo u Evropskoj uniji – stub transatlantske strategije za stabilizaciju Balkana.

Umjesto da na Karakačanova zbog njegovih provokacija izvrše pritisak i zatraže suzdržanost, bugarski je ministar, prema vlastitom očitovanju Ministarstva odbrane SAD-a, u Vašingtonu bio počašćen viskijem i pohvalama, dok su dužnosnici pregovarali o desetogodišnjoj “mapi puta za odbrambenu saradnju” i prodaji osam lovaca F-16. Bez trunke zabrinutosti zbog bugarskih naredbi, Esper je pozdravio Karakačanova, koji je uzvratio vlastitim pozdravom Trumpu. Ovo prijateljstvo iz Vašingtona nastavilo se posjetom visokog dužnosnika State Departmenta R. Clarkea Coopera Bugarskoj 20. oktobra, koji je nedvosmisleno izrazio “zahvalnost Sjedinjenih Država Bugarskoj na njenoj predanosti Savezu”.

Dva dana kasnije, Karakačanov je šokirao region otvoreno prijeteći da će poslati bugarske trupe u Sjevernu Makedoniju. Karakačanov je ustvrdio da Sjeverna Makedonija prijeti “teritorijalnom integritetu Bugarske”, implicirajući da Sofija ima opravdanje za ovakvu reakciju (casus belli).

Ne samo da Trumpova administracija nije poslala nikakav značajan signal prije ovog ispada, nego su i nakon toga Sjedinjene Države rekle malo. Spalo je na ministricu odbrane Sjeverne Makedonije Radmilu Sekerinsku da saopći odgovarajuću, dostojanstvenu opomenu: „Bugarska je članica NATO-a, a i mi smo članica NATO-a. Ovo nije način na koji članice Saveza komuniciraju ili bi trebale komunicirati. “

Šutnja Sjedinjenih Država je neoprostiva. Mnogi ugledni Bugari reagirali su protiv toga što njihova vlada napada Makedonce u sporovima oko identiteta, napominjući da će to naštetiti samoj Bugarskoj. Naime, Sofija je prošle sedmice blokirala uključenje Sjeverne Makedonije u Frontex, evropsku agenciju za upravljanje granicama, slabeći sposobnost Skoplja da zaustavi

ilegalne migracije i kriminal na granici koju dijeli s Bugarskom. Sofija je unutar EU izolirana, što zabranjuje ali ne može spriječiti da države članice bilateralne sporove donose u pregovarački okvir Unije. Karakačanovljeva tvrdnja da će Makedonci “s dobrodošlicom dočekati” bugarske snage cijelu je aferu samo zakomplicirala.

To što su SAD prodale Bugarskoj lovce F-16 nije opravdanje za Esperovu šutnju ili šutnju njegovih kolega iz State Departmenta; kompetentna administracija može prodati F-16 jednom NATO savezniku (Bugarskoj), a da ne prodaje drugu (Sjevernu Makedoniju). Američki zvaničnici mogli su lako podsjetiti Karakačanova na njegove riječi izrečene prošlog mjeseca pred parlamentarnim odborom u vezi s napetostima između Grčke i Turske: “Poznavajući historiju odnosa na Balkanu… sporna pitanja između susjeda trebala bi se rješavati pregovorima i dijalogom, a ne korištenjem prijetnji i vojne sile. “

Kao i u Bugarskoj, Trumpova kratkovida diplomatija nametnula je još jedan opasan stožac šutnje, ovaj put radi se o Srbiji. Na prehvaljenom samitu između Srbije i Kosova u Ovalnom uredu 4. septembra, predsjednik je ispisivanje obaveza dviju strana na dvije stranice papira pozdravio kao “historijsku” i “veliku prekretnicu”. Trump je na izbornim skupovima insistirao kako zaslužuje Nobelovu nagradu za mir, s obzirom na to da njegova inicijativa “zaustavlja masovna ubistva između Srbije i Kosova”.

Zapravo, Trumpovo pretjerivanje i pust fokus njegove administracije na ekonomskim pitanjima imali su tri ubitačne posljedice.

Prvo, sporazum o “ekonomskoj normalizaciji” smanjio je pritisak na nepopustljivu stranu – Beograd. Sudjelujući u inicijativi Bijele kuće, srbijanski autokratski predsjednik Aleksandar Vučić, još jedan uvjereni nacionalista, ispolirao je svoj imidž bez pritiska da učini velike ustupke svom suparniku.

Trumpov specijalni izaslanik za Srbiju i Kosovo, Richard Grenell, više je puta naglasio da je Vašington fokusiran na ekonomske aranžmane i da će se okrenuti suštinskom pitanju uzajamnog priznavanja (što Vučić želi izbjeći) nakon što zažive ekonomske odredbe.

Predvidivo, dijalog između Srbije i Kosova pod vodstvom EU, koji se fokusira na teškim političkim pitanjima, posustao je. To je poseban problem za izolirano, nepriznato Kosovo, jer se pod pritiskom SAD-a odreklo prava čak i da aplicira za članstvo u međunarodnim organizacijama – uzrokujući uzajamne optužbe između Beograda i Prištine.

Drugo, budući da je Trumpova administracija toliko uložila u uspješan imidž, Beograd, poput Sofije, zna da može promovirati svoj otrovni brend nacionalizma bez straha od američkog prijekora. U proračunatim provokacijama, srbijanski ministar odbrane Aleksandar Vulin u više je navrata upotrijebio izrazito uvredljiv epitet za albanski narod u službenim saopćenjima.

Tadašnji ministar vanjskih poslova Ivica Dačić uputio je zlokobnu prijetnju Srbima koji pomažu procesu identifikacije nestalih osoba koji predvodi EU – nedovršenom poslu od masovnih ubistava 1990-ih na koje se Trump osvrnuo. Poput mafijaškog dona, Dačić je prijetećim tonom pitao televizijske gledatelje: “Što ćemo sa Srbima koji Albancima pokazuju gdje su tijela ukopana?” (Dačić je u međuvremenu imenovan za predsjednika Skupštine Srbije).

Dok su američki zvaničnici ostali nijemi, ova uvreda izazvala je žestoku reakciju vlade i opozicije u Prištini. Predsjednica Skupštine Kosova Vjosa Osmani rekla je kako su te izjave dokaz da

“Srbiju i dalje vode … genocidni umovi” – teško da se radi o relaksaciji odnosa što su zvaničnici Trumpove administracije vrebali.

I konačno, s obzirom na to da je administracija već proglasila trenutni uspjeh, zatvorila je oči pred srbijanskim izbijanjem obaveza. Nekoliko dana poslije susreta u Ovalnom uredu, srbijanski zvaničnici vratili su se zabrani korištenja opreme za 5G mrežu od “nepovjerljivih dobavljača” – eufemizam za Huawei.

U roku od dvije sedmice, premijerka Ana Brnabić otvorila je Huawei centar za inovacije i razvoj u Beogradu, hvaleći tu kompaniju kao “jednog od naših najvećih i najboljih partnera” u “digitalnoj transformaciji naše ekonomije”, za 5G mrežu i šire. U međuvremenu, Kina nastavlja širiti svoje odnose sa Srbijom, evropskim “sidrom” Pekinga. Ministar odbrane Vulin nedavno je prisustvovao pokaznoj vježbi nedavno nabavljenih kineskih dronova, napominjući da je Peking u Srbiju prenio odgovarajuću tehnologiju.

Vučić je ovog mjeseca ruskom ambasadoru u Srbiji obećao da će plinovod, pored drugih projekata u energetskoj oblasti, biti dovršen ove godine, što je u suprotnosti s naporima Bijele kuće da se smanji ovisnost opskrbe energijom od Rusije.

Pošto je ponižavajuće prekoren zbog servilnosti u Bijeloj kući, Vučić je natjeran da izrekne servilni popis obećanja Kremlju, uključujući i to da se Srbija nikada neće priključiti NATO-u, da nikada neće promijeniti mišljenje o NATO bombardovanju Srbije 1999. godine, nikada uvesti sankcije Rusiji i nastaviti svoju prijateljsku, srodnu i neovisnu politiku prema Rusiji uprkos kritikama EU. Vučić je upravo pokrenuo pravnu proceduru za otvaranje misije ruskog Ministarstva odbrane u Beogradu, produbljujući vojne veze sa Moskvom. Veliko iznenađenje ovog sporazuma pod posredovanjem Trumpove administracije – uključivanje Izraela – moglo bi približiti Izraelce Albancima i Srbima – ali ne i Srbe i Albance jedne drugima. Zaokupljen vlastitim mučnim odnosima, Izrael nema ni ambiciju ni sposobnost da potiče pomirenje među stranama.

Ukratko, Trumpovo hvalisanje o „velikoj prekretnici“ doživjelo je slom odnosa između Srbije i Kosova. Nema znakova da je diplomatija administracije učinila bilo šta da spriječi rastući, višeznačni odnos Srbije s Kinom ili njenu dugotrajnu ovisnost o Rusiji. Ustvari, Moskva i Beograd oduševljeni su izbornim rezultatima u Crnoj Gori iz avgusta koji su potaknuli proruske, prosrpske i snage koje se protive NATO-u prema zapanjujućoj izbornoj pobjedi.

Administracija je još jednom uhvaćena na krivoj nozi naglašavanjem “trgovinske diplomatije”, a na račun obzirnosti prema prevratu iz Moskve i Beograda. Dužnosnici su uglavnom ignorirali vlastiti izvještaj State Departmenta iz juna, koji navodi strahove analitičara i crnogorske vlade od „koordinirane kampanje dezinformacija, propagande i provokacija, od kojih neke dolaze iz trećih zemalja, a nastoje potaknuti etnonacionalističke podjele i izazvati sukob kroz proteste.“

Hibridnom kampanjom dezinformacija koju su neki analitičari uporedili sa ruskim miješanjem u američke izbore 2016. godine, srbijanski i ruski igrači snažno su utjecali na predizborne narative i zaoštrili polarizaciju crnogorskog biračkog tijela. Dok su srbijanski botovi zatrpavali društvene mreže lažnim vijestima, ruski mediji su promovirali križarski rat Srpske pravoslavne crkve protiv novog zakona crnogorske vlade o slobodi vjeroispovijesti. Kad su srbijanski pravoslavni sveštenici odbili poštivati crnogorske mjere zbog COVIDA-19, Moskva je oštro stala uz sveštenike, tvrdeći da se radi o antikršćanskoj diskriminaciji. Za vrijeme višemjesečne kampanje, Trumpova administracija bila je spokojna, propustivši prozvati uplitanje iz Srbije i

Rusije. Nakon izbora, trijumfalni srpski nacionalisti u Crnoj Gori napali su Bošnjake, a pojavili su se i grafiti veličanja genocida u Srebrenici.

U susjednoj Bosni i Hercegovini međunacionalni odnosi nastavljaju svoju silaznu putanju. Svjestan nezainteresiranosti SAD-a, prijetnje čelnika bosanskih Srba Milorada Dodika, klijenta i Moskve i Beograda, da će otcijepiti RS eskalirale su. Dodik nije opomenut zbog njegovih provokativnih tvrdnji da bi priznanje Kosova zahtijevalo priznanje i Republike Srpske.

S obzirom na to da su balkanske zemlje suočene s krizom depopulacije jer građani nastavljaju bježati iz svojih zemalja u potrazi za boljim prilikama, sada nije vrijeme za kratkovido impresioniranje ekonomijom, dok zanemarujuće političke napetosti prijete ponovnim otvaranjem sukoba. Međuetnički razdori smrtna su zvona za ekonomske reforme, strana ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta. Kao što je to njemački think-tank „Bertelsmann Stiftung“ zaključio u nedavnoj studiji: “U konačnici, ekonomija može pružiti samo dio odgovora na to kako unaprijediti regionalnu integraciju, normalizaciju odnosa i pristupanje zemalja zapadnog Balkana Evropskoj uniji”.

Čak i odredba o “mini-Schengenu” u Trumpovom ekonomskom sporazumu – kojoj je cilj smanjiti barijere za ubrzanje kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala – donosi komplikacije. Manje zemlje s velikim trgovinskim deficitima poput Kosova zabrinute su da će to zapečatiti dominaciju bitno veće srbijanske ekonomije.

EU je upravo potrošila 9 milijardi eura (10,6 milijardi dolara) za razvoj, modernizaciju i povezivanje ekonomija jugoistočne Europe. Posao Vašingtona nije da nadmaši EU kričavim, nekoordiniranim projektima koji bi mogli okončati traćenjem novca poreznih obveznika. Krucijalna američka uloga je da pruži dosljedan glasa autoriteta, principa i hitnosti, osiguravajući da ni Brisel, ni balkanske prijestonice poput Sofije i Beograda, ne odstupe od teške zadaće rješavanja političkih sporova u regionu.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.