FILIPA JE UBIO BIVŠI LJUBAVNIK, ALI DA LI JE ATENTAT ORGANIZOVAO NJEGOV SIN, ALEKSANDAR MAKEDONSKI?

U antičkom svijetu, mlad i žustar Aleksandar Veliki vodio je svoju vojsku od sjeverne Grčke do onoga što je danas Pakistan, bio na čelu fronta, ubijao neprijatelje mačem i kopljem, naređivao pogubljenja i masakre.

Čak je izbo i jednog starog prijatelja na smrt tokom pijane svađe. Ubio je puno ljudi, ali da li je započeo svoju karijeru kralja tako što je organizovao ubistvo rođenog oca, veoma uspješnog Filipa II?

Filipova karijera omogućila je Aleksandrova osvajanja mogućim, jer je Filip bio taj koji je spasio Makedoniju sa ivice izumiranja, pobijedio moćne susjede prije nego što se proširio Grčkom i Balkanom.

Stvorio je efikasnu vojsku, kombinujući mnogo različitih vrsta trupa u jedan zastrašujući, brzi tim. Ovo je bila vojska koju je Aleksandar vodio protiv Persijskog carstva, sastavljena od Filipovih ljudi, boreći se na isti način kao što su se borili više od 20 godina.

Činjenice o Filipovom ubistvu, 336. godine prije Nove ere, su jasne i neosporne. Do ubistva je došlo u pozorištu u Egamu, uz prisustvo velike mase koja je doputovala iz cijele Makedonije i Grčke da pruži podršku kralju. Kada je Filip ušao unutra, jedan od njegovih tjelohranitelja, mladić po imenu Pausanija potrčao je ka njemu. Izvadivši ispod ogrtača skriveni bodež, ubo je Filipa između rebara i pobjegao. Kralj je umro za nekoliko trenutaka.

Lični motiv Pausanija za ubistvo bio je naširoko poznat. Kao tinejdžer, jedno vrijeme je bio Filipov omiljeni mladić i ljubavnik. Poligamista kao svi makedonski kraljevi, Filip je bio poznat po brojnim aferama sa ženama i mladićima. Ubrzo ga je zamijenio drugim mladićem, kojeg je Pausanija ismijavao. Novi ljubavnik htio je da dokaže svoju muškost u borbi u kojoj je ubijen, prenosi History.

Ubijeni mladić imao je prijatelje i rođake na visokim položajima, uključujući i Atala, čiju je nećaku Filip uzeo za nevjestu 335. godine prije Nove ere. Siguran na dvoru, Atalu je odlučio da se osveti Pausaniju, pozvavši ga na gozbu i napivši ga. Plemić i njegovi prijatelji su divljački pretukli Pausanija i možda su ga silovali.

Kako se vijest o poniženju proširila, Pausanija je otišao kod Filipa, zahtjevajući pravdu. Filip, uvijek lukavi političar, težio je kompromisu i da sve učini srećnim: poslao je Atala daleko da postane jedan od dvojice zapovednika zaduženih za stražu poslatu u Malu Aziju kao početak velikog rata protiv Persije. Pausanija je nagradio tako što ga je postavio za jednog od svojih sedam ličnih čuvara.

Iako je ovo bila velika čast za mladića, nije učinila ništa da izbriše ono što se desilo. Pausanija je zato svoju mržnju usmjerio ka Filipu jer ga nije tretirao sa poštovanjem koje zaslužuje kao njegov bivši ljubavnik.

I tada i sada i dalje postoje pitanja da li se iza ovog ubistva krije nešto više – da li je Pausanija djelovao sam ili je neko iskoristio ovog nesrećnog mladića kao pijuna u većoj igri.

Aleksandar je kasnije optužio persijskog kralja za organizovanje ubistva, kao način da okonča makedonsku prijetnju, ne znajući koliko će se agresivan i uspješan Filipov sin pokazati.

Neki su za ubistvo okrivili Aleksandrovu majku, Olimpiju. Od Filipovih sedam ili osam žena, Olimpija je uživala prestiž kao majka vjerovatnog nasljednika na tron, ali je bilo prisutno vjerovanje da se ona i njen suprug Filip gnušaju jedno drugog.

Vjerovalo se da prezire Filipovu posljednju suprugu i smatrana je odgovornom za ubistvo Atalove nećake i njene novorođene bebe ubrzo nakon atentata na Filipa. Mnogo kasnije, poslije Aleksandrove smrti, Olimpija je predvodila vojske i ubijala rivale u borbi za kontrolu sukcesije. Bez sumnje je bila zastrašujućeg karaktera – jednako pametna, sposobna i nemilosrdna kao i njen suprug i njen sin.

U to vrijeme veliki broj ljudi sumnjao je da je sam Aleksandar, Filipov nasljednik, organizovao ubistvo oca, a motiv je bio očigledan – ambicija da se vlada.

Aleksandar je u 21. godini proglašen kraljem Makedonije nekoliko sati nakon Filipovog ubistva. Da bi osigurao svoju poziciju, brzo je naredio pogubljenje dva potencijalna rivala i poslao naredbe za eliminaciju Atala.

Njegove brze vojne kampanje tokom naredne godine učvrstile su njegovu dominaciju nad Južnom Grčkom i njegove granice na Balkanu. Ništa od ovoga nužno ne ukazuje na bilo kakvu umješanost ili predznanje o Filipovom ubistvu.

Kada je Filip umro, to su bile neophodne mejre predostrožnosti, jer bi svaki drugi postupak mogao da dovede do Aleksandrovog ubistva. Oklijevanje nije bila karakteristika koju je Aleksandar pokazivao u bilo kojem dobu.

U najmanju ruku, Filipova smrt se pokazala veoma sretnom za Aleksandra: postavila ga je na čelo reformisane, ujedinjene i procvetale Makedonije i na čelu zastrašujuće vojske s velikim pohodom na Persiju.

O njegovom unutrašnjem karakteru ne zna se dovoljno da bi se reklo da li je mogao da dogovori ubistvo svog oca, niti bilo kakve činjenice pokazuju da je to učinio.

Ovo ostaje još jedna zagonetka koja okružuje veliku i strašnu karijeru Aleksandra Makedonskog.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

EVROPSKA UNIJA PLANIRA JAČI VOJNI ANGAŽMAN: MORAMO SE POBRINUTI ZA SIGURNOST...

0
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je prije dvije godine to najavila. „Europa mora naučiti i govor sile”, rekla je ova Njemica prilikom preuzimanja dužnosti.