- Vama i svima koji vole ovu našu lijepu zemlju neka je Sretan Dan džavnosti – kazao je na početku razgovora fra Mirko.
Kao istinski zaljubljenik u Bosnu i Hercegovinu podijelio je sa nama kako se to ona čuva, njeguje i voli.
- Mislim da bi se mi svi koji ovdje živimo trebali potruditi da to tako bude ovdje. Trebalo bi da to što kažemo da volimo ovu zemlji i pokažemo kroz neka djela, rad i bit će bolje ovoj zemlji, kao i nama koji živimo u njoj. Kako se ona može voliti, čuvati njegovati, pa ja volim kazati da su najbolji primjer franjevci, koji sada vole, ali koji su je voljeli i kroz povijest i čuvali su ono što je najbolje od nje. Pokušavali su tu ljepotu i dobrotu podijeliti i dalje. Oni su kao i ostali ljudi nekada dokazali da se ovdje može opstat i bez obzira na neke različitosti, ali uzvijek uz slogu. Tada smo bili dosta drugačiji i bolji od Evrope, koja je u to vrijeme bila neka druga, pa ne vidim zašto to ne bi mogli i sada – kazao je za Hayat fra Mirko.
Franjevci su jako bitni za historiju Bosne. Franjevački samostani su bili ne samo vjerska nego i kulturna sjedišta, rade na opismenjavanju naroda i školovanju vlastitog kadra. Od početka 17. stoljeća oživljavaju književnost na narodnom jeziku i narodnom pismu. U 19. stoljeću franjevačka duhovnost nadahnjuje se na idejama ljudskog preporoda. Uspostavom redovne crkvene hijerarhije 1881. Franjevci i dalje ostaju u Bosni pastoralni radnici sve do danas.
- Ja mislim da je veliki broj građana BiH dolazio u naš samostan u Fojnicu. Mi imamo knjige koje su stare i štampana 1500. godine. Čovjek se rodi tu napravi nešto lijepo. Sve što je trebalo našem narodu se ovdje pravilo i koristilo se njeno bogatstvo. Pravilo se onako kako se moglo samo tada proizvoditi u Evropi, da smo mi htjeli raditi kao što si ljudi u Evropi bili bi bogatiji od Evrope – kazao nam je fra Mirko Majdandžić
(Adnan Herco)
