GODINA DANA ZORANA MILANOVIĆA: GORI JE I OD KOLINDE!

Zoran Milanović je prije oko godinu dana, 18. februara 2020. godine, položio zakletvu za predsjednika Republike Hrvatske.

Prije toga je u drugom krugu predsjedničkih izbora pobijedio svoju prethodnicu na Pantovčaku, Kolindu Grabar-Kitarović (HDZ), koja je vodila haotičnu kampanju za reizbor u kojoj smo svjedočili kulminaciji njenih javnih nastupa koji izazivaju, u najboljem slučaju, susramlje ili, u najgorem slučaju, sažaljenje.

Milanović je u prvom krugu predsjedničkih izbora dobio 562.783 glasa, a u drugom je krugu pobijedio s 1.034.389 glasova, dobivši 52.67 posto, dok je Kolinda dobila 47.33 posto, piše Index.hr.

Bivši premijer i predsjednik SDP-a je postao političar koji je s dosad najmanje glasova izabran za predsjednika Republike s obzirom na to da je Kolinda 2015. u drugom krugu pobijedila s 1.114.945 glasova, Ivo Josipović je pak 2009. dobio 1.339.385, a Stipe Mesić je za predsjednika 2000. i 2005. izabran s 1.433.372 odnosno 1.454.451 glasom. Franjo Tuđman je u polupredsjedničkom sistemu na izborima 1992. dobio 1.509.100 glasova, a pet godina kasnije 1.337.990 glasova.

Milanović se u predsjedničkoj kampanji brendirao kao “predsjednik s karakterom” i nudio glasačima kao antipod Grabar-Kitarović, koja je preko svake granice dobrog ukusa estradizirala funkciju predsjednice RH.

Stoga vrijedi usporediti koje su sličnosti i razlike njegove prve godine na Pantovčaku u odnosu na prvu godinu Grabar-Kitarović.

Prva očita razlika se vidi u njihovim inauguracijama. Kod Kolinde na Markovom trgu u VIP loži su sjedili, između ostalih, Marko Perković Thompson, Velimir Bujanec, Tomislav Merčep, Tomo Horvatinčić, Milan Bandić, Đuro Glogoški te Josip Klemm. Ne treba zaboraviti ni sveprisutnu braću Mamić koji su joj organizirali rođendanske proslave. Milanović je pak prvi predsjednik koji je inauguraciju održao na Pantovčaku te bitno smanjio broj uzvanika. Njegovu minimalističku inauguraciju obilježila je himna u pomalo ekscentričnoj verziji Josipe Lisac te se o tome pričalo danima poslije, a ne o VIP loži punoj fašista i ratnih zločinaca.

Dakle, kada je riječ o inauguraciji, može se reći da je tu Milanović ipak ispao bolji od Kolinde.

Kolinda u kampanji i na početku mandata nije štedjela s obećanjima. U predizbornoj kampanji snažno je napadala svog protivnika Ivu Josipovića za prekomjerno trošenje budžetskog novca. Najavila je preseljenje u skromniju rezidenciju, no to se nije dogodilo. Administracija Grabar-Kitarović imala je samo dva čovjeka manje nego ona za vrijeme Josipovića.

“Nazvat ću premijera Milanovića i sazvati sjednicu vlade. Radit ću na inicijativi za proglašenje punog privrednog pojasa umjesto ZERP-a u Jadranu. Treći potez bit će rehabilitacija umirovljenih generala iz 2000. godine”, najavljivala je Grabar-Kitarović u svojoj kampanji.

“Bit ćemo jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Evrope i svijeta”, naglasila je u izbornoj noći Kolinda Grabar-Kitarović u svojem pobjedničkom govoru.

Osim što je donekle rehabilitirala pučistički nastrojene generale koje je 2000. smijenio Stipe Mesić, ostala obećanja Kolinda nije ispunila.

U Visoku ulicu se nije preselila niti je smanjila troškove Ureda predsjednika, ZERP je pak tek nedavno proglašen, a Hrvatska i dalje, šok i nevjerica, nije jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Evrope i svijeta. Odustala je i od najavljenog sazivanja sjednice vlade.

Nije se usrećila ni s tom rehabilitacijom jer je kasnije morala iz svojeg savjetničkog tima udaljiti kontroverznog admirala Davora Domazeta Lošu nakon što je ovaj Sloveniji zaprijetio ratom.

Milanović u kampanji ništa i nije obećavao pa sada odrađuje pet godina mandata baš u skladu s time. Kako mu dođe, kako se koji dan ustane, na lijevu ili desnu nogu.

Kolinda je voljela objavljivati na Facebooku kako kreči zidove i lijepi pločice, dok je Milanović ovu društvenu mrežu počeo obilato koristiti za tirade u kojima se obračunava sa svojim kritičarima. U maniri zbog koje je izmišljena posprdna izreka “Ok, boomer” Milanović se tako u svojim postovima dosad obračunavao s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, političkim analitičarom Žarkom Puhovskim, saborskom zastupnicom Dalijom Orešković, udrugom B.a.b.e. itd. Lista je preduga i sama bi zauzela poseban članak.

U vanjskoj politici se Kolinda i Milanović također razlikuju.

Ona je svoje prvo vanjskopolitičko putovanje imala u BiH, dok je on izabrao Crnu Goru.

Kolinda je najavila da će kao predsjednica raditi na tome da Hrvatsku distancira od “regiona i Balkana”, da bi onda baš otišla u BiH gdje su je proglasili “kraljicom Balkana”, što je titula koju je njena PR služba neko vrijeme potencirala.

“Dobro došla, kraljice Balkana i nado Bosne i Hercegovine”, kazala je uz srdačni pozdrav 2015. godine prošloj hrvatskoj predsjednici Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Milanović je pak zauzeo tvrđi stav prema BiH, ističući ugroženost bosanskohercegovačkih Hrvata, a u Sarajevo još nije otputovao.

Kolinda se pak nikad ozbiljnije nije pozabavila odnosima u BiH ni pozicijom Hrvata, a Milanović je u kontekstu toga u Zagrebu čak ugostio i kontroverznog Milorada Dodika, trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

Kolinda je cijeli mandat koketirala s ustašlukom, a Milanović je pak oko toga zauzeo čvrst stav. Već dvaput je napustio obilježavanja godišnica Domovinskog rata zbog ljudi koji su imali majice s ustaškim pozdravom ZDS, a u Maslenici je isto naredio i vojnom vrhu RH.

Za komentar o svemu tome pitali smo političkog analitičara Žarka Puhovskog.

On smatra da je “prava usporedba zadnja godina mandata Kolinde Grabar-Kitarović i prva godina mandata Zorana Milanovića”. Puhovski podsjeća da je Kolinda u zadnjoj godini mandata učinila niz spornih poteza, pa je zahvaljujući baš tome Milanović izabran za predsjednika RH.

“Kolinda je u prvoj godini mandata pokušavala napraviti obrat u odnosu na svog prethodnika Ivu Josipovića. Htjela je biti nacionalna ili nacionalistička verzija predsjednice jer se Josipovića moglo percipirati anacionalnim. Ipak, u tome nije izašla iz prostora onoga što se u demokratiji smatra prihvatljivim”, smatra Puhovski.

“Milanović je također svoj predsjednički mandat započeo nizom važnih obrata. Prvi je bio ukidanje velike svečanosti u vezi inauguracije predsjednika, čime je želio desimbolizirati tu funkciju. Ostala je zapamćena nova vrsta izvedbe himne, na inauguraciji nije bilo svećenstva, a Milanović je u jednom trenutku i nekorektno oduzeo riječ predsjedniku Ustavnog suda. Održao je kratak i sadržajan govor u kojem je citirao jednog izraelsko-američkog filozofa koji je otvoreno homoseksualac, kao i jednu rock baladu koja nije iz Hrvatske, ponašao se inovativno u odnosu na svoje prethodnike u tom kontekstu. Milanović je time poručivao da funkciju predsjednika želi definirati kao prvog slugu Republike. U odnosu na prethodno bauljanje Grabar-Kitarović to je izgledalo dobro. A onda su se stvari počele mijenjati”, objašnjava Puhovski.

Sukobi s Plenkovićem

Puhovski podsjeća da je Milanović uskoro počeo naglašavati da on nema ovlasti, već ih ima premijer Andrej Plenković, a dao je i naslutiti da bi on bio bolji premijer od Plenkovića.

Isticao je da ima veliko političko iskustvo, no u institucijskom smislu se pokazao suradljivim u odnosu na vladu, za razliku od nekih svojih prethodnika poput Stipe Mesića u odnosu na premijera Ivicu Račana.

U svemu tome se dogodio i zanimljiv obrat, tj. “promijenila se politička geometrija”, kaže Puhovski.

“Miroslav Škoro je Andreja Plenkovića otjerao u lijevo, a u odnosu na Plenkovića Milanović se pozicionirao u desno. Izuzetak je ZDS, ali to se samo kod nas smatra ljevičarskim stavom”, kaže Puhovski i dodaje da je Milanović u godinu dana mandata polemizirao “sa svima osim s desnicom”.

Kada je riječ o tome kako Kolinda i Milanović koriste društvene mreže, Puhovski kaže da je ona “htjela biti simpatična svima, graditi se kao narodu bliska osoba, dok Milanović želi biti najpametniji.

Kolinda je govorila besmislice i zvučala priprosto – sjetimo se kad je rekla da seljaci ne mogu biti građani – dok Milanović radi gluposti jer želi ispasti intelektualno sofisticiran”.

Prema Puhovskom, Kolinda je svojim “seljakanjem ureda naglašavala bit svoje politike, a to je demagogija”.

“Milanović se hvali da ne želi biti obljubljen, što je bizarno za političara koji je direktno izabran na svoju funkciju, a ona je htjela biti ‘everyone’s darling’. Milanović hoće da ga se smatra intelektualnim autoritetom, želi poziciju vođe učitelja, a ne izabranog predsjednika. Naljutio se kada sam ga usporedio s Vladimirom Bakarićem, koji je zadnji imao takvu poziciju u Hrvatskoj, ali on to ne može izvesti jer je danas javna sfera otvorenija”, kaže Puhovski.

Predsjednik RH ima ovlasti u vanjskoj politici, pa pitamo Puhovskog da u tom kontekstu usporedi Grabar-Kitarović i Milanovića.

“Kolinda je pod svaku cijenu htjela biti američki čovjek u Hrvatskoj, a nije uspjela preskočiti ni ogradu Bijele kuće. Odlučila se za tu poziciju dok je predsjednik SAD-a bio Donald Trump, posve nezainteresiran za događanja u svijetu, njega je jedino zanimao sukob s Kinom.

(Ni)je američki čovjek

Milanović sebe pak ne smatra američkim čovjekom, pa je odustao od tzv. uspravnice (Inicijativa tri mora, op.a.), no on je u međuvremenu posve odustao od vanjske politike. Hvalio se da je podržao Joea Bidena u američkoj predsjedničkoj kampanji, dok se u Hrvatskoj ponaša kao Trump. Milanović je po temperamentu suverenist, što ga čini dragim desnici, no taj njegov stav proizilazi iz toga da ‘neće njemu nitko govoriti što da radi’. Velika je sramota što nije htio ići mijenjati bolesnog Plenkovića u Bruxellesu, valjda nije htio biti kurir stavova vlade. No jasno se kaže da je vanjska politika dio predsjednikovih ovlasti, pa su Milanovićeve izlike da to nije njegovo područje neuvjerljive. Rezultat svega toga je bio da je Hrvatsku u Bruxellesu predstavljao slovenski premijer Janez Janša, koji je vrlo blizak mađarsko-poljskoj aberaciji u EU”, smatra Puhovski.

U svakom slučaju, Grabar-Kitarović i Zoran Milanović su se pokazali u nečemu sličnima, a u mnogome različitima kao predsjednici RH. Teško se može reći da dolično obavljaju svoju funkciju, ali se može reći da su loši na različite načine.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE