GODINU DANA OD SUROVE LEKCIJE: PROČITAJTE KAKO JE KORONAVIRUS PROMIJENIO ITALIJU

Ovog vikenda puni se tačno godina dana od prvog slučaja koronavirusa i prvog karantina u Italiji.

Zatvoreni su bili samo određeni regioni, poput Lombardije, i sektori – poput škola, ali su drastične mjere ipak šokirale svijet. Italija je tek zabilježila 152 zaraženih i tri smrti od covida, pa je mjera djelovala kao pretjerana.

Ali, sa svakim novim danom zatvaranja su postajala sve oštrija. Do 4. marta nije radila nijedna škola, a zemlja je ušla u potpuni karantin nedjelju dana kasnije, piše Tobijas Jones iz Parme za Guardijan. Do 12. marta zabilježeno je 1.000 smrtnih slučajeva, a četiri dana kasnije brojka je premašila 2.000.

Većina drugih zemalja tada je i dalje funkcionisala “normalno”, posmatrajući nestvarne, apokaliptične prizore iz Italije – ljekare u zaštitnim odjelima, boce kiseonika po bolnicama i mrtvačnice toliko pune sanduka da je pozvana vojska u pomoć, prenosi Blic.

Ubrzo je svakog dana bilo 1.000 mrtvih. Čak su i lokalne novine štampale strane i strane smrtovnica. Parma je bila toliko tiha, navodi Jones, da su skoro jedini zvukovi bili ptičja pjesma i ambulantne sirene.

U zastrašujućim ranim nedjeljama pandemije ljudi su postajali sve solidarniji. Violinisti i gitaristi su pretvorili balkone u scene, a svijet je vidio i teniski meč dvije devojčice na krovu u Genovi. Uprkos strahotama, dogodilo se i nešto predivno – ribe su se ponovo pojavile u kanalima Venecije dok su delfini zašli u zatvorene luke. Zečevi i jeleni šetali su javnim parkovima i golf terenima u Rimu, a očistio se i zagađeni zrak doline rijeke Po.

Ovo je bio period, piše Jones, koji nije samo promijenio sliku Italije u ostatku svijeta već kako Italijani gledaju jedni na druge. Često su na meti stereotipa – što tuđih što sopstvenih – kao nacija koja izvrdava pravilima ali prošlog proljeća Italijani su bili poslušni. Djelovalo je da će se situacija smiriti.

Ali, ubrzo je Bergamo postao centar zdravstvene krize. Do kraja marta Italija je premašila prag od 10.000 mrtvih, potom 20.000 sredinom aprila a početkom maja 30.000.

Neobična euforija je nestala, a slogani “sve će biti u redu” ispisani na čaršafima na balkonima djelovali su bljutavo, ako ne uvredljivo, navodi Jones.

Italijanska ekonomija, toliko oslonjena na sektor najteže pogođen covidom – ugostiteljstvo – pala je na koljena. Šačica turista je rezervisala aranžmane, restorani i barovi su se borili za život sa smanjenim radnim vremenom i promjenljivim pravilima. Do sredine maja najmanje 14 ljudi je izvršilo samoubistvo zbog ekonomske katastrofe, a do septembra je ta brojka porasla na 71.

Bankroti, razvodi, nasilje u porodici, nezaposlenost (sada devet posto), surove su posljedice pandemije. Jones navodi da je od 444.000 ljudi koji su prošle godine izgubili posao čak 70 posto njih (312.000) žene.

U suhoj statistici ističu se priče uspješnog ugostitelja iz Firence Luke Vanija, koji se ubio zbog propasti restorana, te Adrijana Ursa, jazz pijaniste koji je postao raznosač u pandemiji i umro u 41. godini od srčanog udara dok je pokušavao da pokrene svoj stari “Fiat”.

Jones ukazuje na dvije značajne posljedice ove ekonomske patnje. Prvo, organizovani kriminal. Mafijaši su uskočili “u pomoć”, distribuisali hranu u izolovana predgrađa, suspendovali rekete i ponudili neposredne zajmove. Mafija kupuje i posrnule kompanije – od aprila do septembra prošle godine promijenili su se vlasnici 43.688 italijanskih firmi. Nisu sve otišle u ruke kriminalaca, ali zbog velikog broja anonimnih novih vlasnika i offshore rješenja smatra se da je to većinski slučaj.

Ali, došlo je i do porasta solidarnosti među ljudima. Stvorena su mnoga udruženja i banke hrane da se zaštite najugroženiji. Bilo je i drugih, suptilnijih promjena. Odliv mozgova je promijenio svoj tok. Dok je 2006. emigriralo 2,4 miliona Italijana, posljednjih godinu dana oni se vraćaju, koristeći mogućnost da rade van kancelarije.

Rad od kuće omogućio je i unutrašnje demografsko pomjeranje. Mnogi su se vratili kućama na jugu iz sjevernih, industrijskih gradova, što znači da su neki ispražnjeni gradovi, bar privremeno, ponovo oživljeni.

Ali, pesimizam se možda najbolje reflektuje u opadajućem trendu stope rađanja. Čak i prije pandemije Italija je imala jednu od najnižih stopa rađanja u svijetu, ali je u decembru 2020., devet mjeseci nakon prvog karantina, ona opala za 21,6 posto. Ukupno je prošle godine rođeno oko 408.000 beba, što je najmanje od ujedinjenja zemlje 1861.

Jones ističe da su te brojke posebno značajne jer je čak 17 posto stanovnika zemlje starije od 70 godina, a godine se smatraju glavnim uzrokom visoke stope smrtnosti od Covida u Italiji, gdje je do sada umrlo preko 95.000 ljudi. Prema portalu Worldofmeters.info, Italija je na osmom mjestu po broju zaraženih u svijetu sa skoro 2,8 miliona.

Zemlja se sada osjeća – a to su pridjevi koji bi mogli opisati i novog premijera Marija Dragija koji je preuzeo dužnost prošle nedjelje – kao trezveno i ozbiljno mjesto, zaključuje Jones.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

IZVRŠENO IZMJEŠTANJE MIGRANTSKIH PORODICA IZ NAPUŠTENIH OBJEKATA U USK

0
Inspektori Službe za poslove sa strancima, provodeći pojačane operativne aktivnosti usmjerene na kontrolu kretanja i boravka stranaca na području Unsko-sanskog kantona, utvrdili su da na lokalitetu Bosanske Bojne, u neposrednoj blizini granice sa Republikom Hrvatskom u napuštenim objektima boravi nekoliko migrantskih porodica.