Novinarsku karijeru započeo je na Televiziji Beograd, te je bio dopisnik iz New Yorka. Tokom svoje bogate karijere često je mijenjao prebivališta.
- Nikada nisam razmišljao da ću postati novinar, oduvijek sam želio biti pravnik ili diplomata kao moj otac – kaže Milić.
Kao novinar susretao se s brojnim političarima, državnicima, radio je intervju i s Američkim predsjednikom Jimmyjem Carterom.
Govorio je i o projektu Yutel na kojem je bio urednik, kao i o uređivačkoj politici u tadašnjim državama.
- Nije važno tko je urednik dnevnika, važno je tko je glavni urednik, a to je na televiziji Zagreb, izgledalo tako da je glavni urednik bio Srbin, a urednik dnevnika Hrvat. Ta konstitutivnost uvijek je bila pedeset na prema pedeset, dok to nije bio slučaj u Srbiji. U Srbiji su na pozicijama na televiziji bili sve Srbi, istaknuo je Milić, dodavši da je uređivačka politika bila takva, da jednostavno niste smjeli prikazivati ništa pozitivno iz suparničkih zemalja.
- Dopisnika iz Njemačke nikada niste imali, kako prije, ali ga isto tako i danas nemate; ni pod vladavinom Tita, ali i Tuđmana. Od osam državnih televizija, nikada nitko nije napravio reportažu o Siemensu, tvornici Mercedesa. Tako je i danas, radio može, HINA, može, sve može gdje nema slike, ali televizija i kamera, ipak, ne. Jozo Ćurić se javlja iz Njemačke, ali sa suđenja Perkoviću, ili se javlja o nekom državnom susretu, ali da netko napravi priču kao što sam ja napravio ovo s Kubom, toga ipak nema – napomenuo je Milić.
Rat ga je, kaže, zatekao u Sarajevu, nakon kojega je ostao bez ičega.
- Imao sam 100 maraka, ostao sam bez posla i ja i supruga, s kćerkom, bez nekretnine, i ono što sam imao srušili su – kaže Milić.
Komentirajući aktuelnu političku situaciju u BiH, navodi kako se posljednjih 25 godina ništa nije promijenilo. Za Hrvate navodi kako su majorizirani, ali da u prosjeku žive bolje i od Bošnjaka, i Srba.
Prisjetio se i razgovora s jednim bivšim zamjenikom šefa CIA-e Vernonom Waltersom, 1993. godine u Madridu, koji mu je rekao kako završetkom rata u Bosni i Hercegovini neće nitko biti zadovoljan.
- Žao mi je svih gradova i granatiranja, od Sarajeva, Dalmacije pa nadalje, ali vjerujte mi neće se radovati ni Milošević, ni Tuđman, ali ni Izetbegović, rat će se završiti bez pobjednika, s preseljenjem stanovništva, što i nije presedan jer se u Europi nakon drugog svjetskog rata preselilo 20 milijuna ljudi – prepričava Milić Waltersove riječi.
Govorio je i o Tuđmanu, Smiljku Šagolju, ali i o stereotipima koji vladaju prema Hercegovcima. Prokomentirao je i „tvit“ kojega je napisao Bakir Hadžiomerović, koji se izrugao Milićevom pričom o dasci wc školjke s posljednjeg serijala „Kuba si-Kuba no“. Na kraju emisije govorio je i o mogućem snimanju novog serijala.
