GRBOVIĆ: VUČIĆ I DODIK SPOSOBNI IZAZVATI NEREDE, EU TRGUJE S NJIMA

Pokret slobodnih građana (PSG) prošlog vikenda je u Beogradu održao izbornu skupštinu na kojoj je za novog predsjednika izabran 27-godišnji Pavle Grbović.

On će na predsjedničkoj poziciji zamijeniti dosadašnjeg lidera Sergeja Trifunovića. Grbović je rođen 19.11.1993. godine u Beogradu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a 2012. godine upisao Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Diplomirao je 2016. kao jedan od najboljih studenata u generaciji. Nakon toga upisao Master studije na istom fakultetu.

Višestruko je nagrađivan za odličan uspjeh na svim godinama studija, nagrađivan na više takmičenja u pisanju tematskih radova iz pravne struke.

Član Pokreta slobodnih građana postao je u avgustu 2017. Godine. U okviru pokreta obavljao je funkcije koordinatora medijskog tima, sekretara i člana Izvršnog odbora i sekretara Predsjedništva. Odbornik Pokreta slobodnih građana u Skupštini grada Beograda je od maja 2018.godine.

U intervjuu za Vijesti.ba Grbović je govorio o aktuelnom stanju u srbijanskoj i regionalnoj politici, planovima Pokreta, pomirenju u regionu i suočavanju s prošlošću, odnosima među opozicijom u Srbiji, Vučićevom gubitku kontrole među Srbima u regiona i drugim stvarima.

  •  Prije nekoliko dana ste jednoglasno izabrani za predsjednika PSG-a. Kakav PSG možemo očekivati pod vašim vodstvom?

Grbović: Odlučan, strpljiv i politički konzistentan. Nije lako u društvu izvrnutog sistema vrijednosti dosljedno se zalagati za otvoreno društvo, demokratiju, građansku i sekularnu državu, za društvo koje ima unutrašnju snagu da osudi one najgore među nama, kako bi oni najbolji isplivali na površinu. Nije lako, ali je neophodno. Na takvim temeljima je PSG nastao i na toj liniji mora da nastavi svoje političko postojanje. Na meni je odgovornost da tako i bude.

  • Ko snosi najveću krivicu za aktuelno stanje u politici u Srbiji?

Grbović: Oni koji imaju sve poluge moći u državi – vlast. Oni su svjesno i sa namjerom zatrovali javnu sferu i učinili je neprihvatljivom poštenom svijetu i uspostavili sistem anarhije u kojem se oni najbolje snalaze. Oni su sistematskim zaglupljivanjem u potpunosti dezintegrisali društvo i pretvorili ga u skupinu pojedinaca koji igrom slučaja obitavaju na istom prostoru, s tim što se izdvojila jedna grupa koja iz sebičnih interesa i najnižih poriva, ili iz straha, tlači i ugnjetava ostale. Mi koji smo ostali moramo da se organizujemo i da pokušamo da stvari vratimo u regularne tokove, da izgradimo institucije koje će poštovati i sprovoditi pravila i tako život građana učiniti sigurnijim. Ovaj nekreativni haos pogoduje samo onom najgorem u Srbiji.

  •  Već ste najavili ujedinjenje sa partijom Zorana Živkovića Nova Stranka. Može li doći do ujedinjenja još nekih stranaka sa istom ili sličnom ideologijom?

Grbović: Ne znam, nisam siguran. U našem slučaju su se stekli određeni preduslovi za takav postupak, poput dolaska na čelo tih stranaka potpuno novih ljudi, neopterećenih prošlošću. Ja biološki nisam mogao da budem odgovoran za greške prethodne vlasti jer sam bio maloljetan, a u Novoj stranci, osim gospodina Živkovića koji se povlači sa čela te stranke takođe nema ljudi koji su ikada participirali u nekoj vlasti. I jedni i drugi baštinimo slične vrijednosti, programski smo veoma slični i ne vidim zašto ne bismo nastavili dalje zajedno. Vjerujem da je to pravi put i da ćemo taj proces uspješno sprovesti.

  • Može li s novim licima u srbijanskoj politici doći i do promjena u odnosima među opozicijom?

Grbović: Mora. Davimo se u prošlosti, kao što društvo pati zbog povampirenja duhova iz perioda devedesetih, tako i opozicija ispašta zbog neraščišćenih računa iz doba kada su sadašnji opozicioni lideri zajedno bili dio tada moćne i vladajuće Demokratske stranke. Sada više nema „plijena“, ali sujeta i lični animoziteti se teško prevazilaze. Na mlađim generacijama je zadatak da ne prihvate na sebe tu hipoteku njihovih prethodnih političkih života i da saradnju zasnivaju vođeni interesima budućnosti, a ne računima prošlosti.

  •  Postoji li uopšte jaka opoziciona ličnost koja bi se mogla suprostaviti Aleksandru Vučiću?

Grbović: Ne smijemo da budemo toliko očajni da povjerujemo kako Srbija zaista ne može da ponudi nikoga boljeg od Aleksandra Vučića. Naravno da takvi ljudi postoje, samo je pitanje imamo li mi kapacitet da ih na vrijeme prepoznamo i dovoljno vještine da od njih napravimo pobjednike. U ovom trenutku Vučić nije glavni protivnik tog potencijalnog kandidata, već surova opoziciono orijentisana javnost koja ne pokazuje previše strpljenja i razumijevanja za nove ljude. Zato bi bilo pogubno prerano izaći sa imenom kandidata jer bismo ga time izložili baražnoj paljbi sa svih strana i pitanje je u kakvom bi stanju dočekao izbore.

  •  Mnogi ističu kako danas u Srbiji nije problem Vučić nego katastrofalna opozicija. Na posljednjim izborima, ali i na protestima protiv njegovog režima, imali smo priliku zajedno vidjeti ljevičare i radikalne desničare, antifašiste, ali i deklarisane fašiste. Da li je to normalno i ima li nade da takva opozicija može postići išta?

Grbović: Opozicija ne maltretira ljude, ne ucjenjuje ih za posao, ne sprovodi medijsku cenzuru, ne truje društvo rijaliti programima, ne učestvuje u sumnjivim poslovnim i nesumnjivim kriminalnim poduhvatima. Možda u ovom trenutku nije dorasla borbi sa takvim monstrumom kakva je Srpska napredna stranka, ali reći da je ona problem, a ne Vučić jednostavno nije tačno. Niti je pošteno. Saradnja sa svima, osim sa ekstremnom desnicom, je moguća i poželjna ukoliko uspostavimo određene principe i granice. Mi smo pretpolitičko i postideološko društvo, što je fatalna kombinacija za politički život. Da bismo zaista imali izbore, neophodno je da postoje određena pravila, da se ona poštuju i da postoje institucije koje reaguju kada se ona krše. To u Srbiji ne postoji.

Da bismo govorili o ideologiji, programu, rješenjima, potrebno je da imamo gdje da o tome pričamo. Nijedna televizija sa nacionalnom frekvencijom ne daje ni minimalan prostor za opoziciju. Da bismo uopšte došli u poziciju da se razlikujemo, moramo bez razlika da se za to izborimo i da iz okvira rijalitija politiku vratimo u neke normalne okvire. Kada se za to izborimo, lako ćemo se razvrstati po kolonama i argumentima se boriti za naklonost birača prema politici koju zastupamo. Tužno je što je tako, ali mi živimo u ovom vremenu i na ovom prostoru i sada iz toga moramo da izvučemo maksimum.

  •  Kakvu politiku možemo u narednom periodu očekivati od vaše stranke prema susjednim zemljama, konkretno prema BiH, s obzirom da je u posljednje vrijeme došlo do pogoršanja odnosa u regionu?

Grbović: Naša vizija je vizija Srbije koja je u miru sa sobom, ali i sa drugima. Ključnu ulogu u uspostavljanju regionalnog mira igra odnos između Srbije i Bosne i Hercegovine. Samo kratkovidim i mržnjom zatrovanim političkim liderima Srbije je u interesu slaba Bosna i Hrecegovina. Ukoliko zaista želimo mir, onda je neophodno da se odlučno odbaci svaki pokušaj cijepanja i da jasno i nedvosmisleno kaže, ali i u praksi iskreno sprovodi politika koja je dokaz nepostojanja teritorijalnih pretenzija Srbije prema BIH.

Naravno da će Srbija i građani Srbije imati posebnu emociju prema Republici Srpskoj, ali to ne smije da bude zloupotrebljeno od strane političke elite za podmetanje klipova u točkove federacije, već upravo suprotno, za uspostavljanje boljih odnosa sa federacijom. Ivo Andrić je rekao da od svega što čovjek u životu podiže i gradi, ništa u njegovim očima nije bolje i vrijednije od mostova. Nema boljeg mosta za uspostavljanje normalnih odnosa od ljudi. Običnih, normalnih ljudi, bez obzira na to u koga vjeruju ili ne vjeruju i kojim jezikom govore. Nema te infrastrukture koja bolje povezuje civilizacije od ljudi.

  •  Srbija će za ovih dana obilježiti 20 godina od rušenja režima Slobodana Miloševića. Mnogi politički analitičari ističu kako je danas u Srbiji manje slobode nego prije 20 godina. Slažete li se s tim tvrdnjama i kako je došlo do toga da mnogi smatraju da je sada gore stanje nego tada?

Grbović: Problemi koje smo prebrinuli uvijek djeluju nekako lakši nego oni sa kojima se trenutno suočavamo. U suštini, nije ni važno da li je bilo gore tada ili danas, važno je šta ćemo uraditi za sutra. Ne bih ni fatalistički gledao na to što se nakon 20 godina suočavamo sa gotovo identičnim problemima, jer demokratija nije nešto što je dato jednom za svagda, već se ona gradi, dopunjuje, njeguje i nakon dužeg vremena se konačno primi u jednom društvu. Mi taj proces nismo prošli, jer nikada ranije se nismo ni suočili sa demokratijom i mislili smo da je gotovo onda kada je on bio gotov. To je bila greška i tu grešku moja generacija ne smije da ponovi.

Zato je važno ispravno definisati ciljeve i nikako ne postaviti kao životni cilj rušenje Vučića i režima SNS, jer suviše su bezvrijedni da bismo im posvetili toliko pažnje, već akcenat staviti na uspostavljanje normalnog života u Srbiji. S tim u vezi rušenje režima je samo nužan, ali ne i dovoljan uslov i najviše energije će nam trebati ne da bismo nekoga ili nešto srušili, već da bismo na tim ruševinama kasnije nešto izgradili.

  •  Redatelj Zlatko Paković je prije nekoliko dana imao premijeru predstave „Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo” u CZKD-u. Ovaj put nije bilo desničarskih organizacija da prave probleme samo zato jer se jedan umjetnik odlučio baviti temom genocida u Srebrenici i suočavanja s prošlošću. Koliko vi kao mlad čovjek možete doprinijeti na izgradnji društva u kojem održavanje ovakvih predstava neće biti izolovani slučajevi već uobičajena stvar?

Grbović: Moja generacija ne snosi apsolutno nikakvu odgovornost ni za postupke niti za politiku koja je dovela do katastrofa, ne samo u Srebrenici i Bosni i Hercegovini već i drugim državama bivše Jugoslavije. Meni je jasno ko je bio Živojin Mišić, a ko Ratko Mladić i da nikako nisu bili isti. Ne mislim da sam ništa manje patriota zato što mi ne pada na pamet da branim najsramotniju deceniju u istoriji Srbije i one najgore među nama koji su nas obrukali za sva vremena.

Upravo suprotno, to radim da bih imao pravo da se ponosim onim najboljima. Ali i da bih imao pravo da kažem da su i Srbi u nekim slučajevima bili žrtvi. Teško ćemo se pomiriti sa drugima dok neke stvari ne raščistimo sami sa sobom, a na tome je nedovoljno urađeno u posljednjih 20-ak godina.

– Kako gledate na posljednje događaje u regionu oko izbora u Crnoj Gori, zatim sporazum između Srbije i Kosova, te Dodikove i Vučićeve priče o “Srpskom svetu”?

Grbović: Vučić i Dodik su odavno uigrali taj dupli pas i politiku igre na tankoj žici. Oni se postavljaju kao nezaobilazni sagovornici međunarodne zajednice kad je riječ o Balkanu, prisvajajući sebi ulogu faktora stabilnosti. Oni to na jedan perverzan način i jesu, ali ne zbog sposobnosti da uspostave mir u pravom smislu te riječi, već zbog svog destruktivnog potencijala kojim trguju sa EU.

Oni su ti koji mogu da obezbijede elementarni mir, u smislu odsustva krvavog rata, ukoliko dobiju odriješene ruke da u svom dvorištu vladaju kako im je volja, ali ukoliko ta podrška izostane oni su itekako sposobni da izazovu nerede. I to je glavni razlog zašto im se gleda kroz prste, a ne zato što stranci ne znaju ko su i šta su oni. S druge strane u Crnoj Gori je došlo do razvlašćivanja DPS-a zahvaljujući tome što su korupcija, nepotizam i povezanost države i kriminala dostigli nepodnošljiv nivo. Mislim da se griješi kada se kaže da je Beograd uticao na rezultate, jer da jeste ne bi Vučić toliko patio i upadljivo izbjegavao da čestita na pobjedi opoziciji. U srpskim tabloidima traje ozbiljna hajka na Dritana Abazovića zbog toga što ne želi da prepusti službe bezbjednosti Mandiću i Kneževiću, Vučićevim miljenicima. Oni koji budu vodili te resore će imati uvid u sve sumnjive poslove na Balkanu, a siguran sam da tragovi vode i do Vučića.

Vučić sada prvi put počinje da pravi ozbiljne greške i da gubi kontrolu nad situacijom. Teško je podnio odlazak  Borisa Miloševića na obilježavanje „Oluje“ jer ne može da prihvati da je neko donio odluku bez njegovog amina. U Crnoj Gori ne može da parira uticaju Amfilohija Radovića. Vašingtonskim sporazumom i nekim kasnijim potezima je uspio da se zamjeri EU, Kini, Rusiji, Arapskom svijetu, kasnije i Izraelu time što je poricao da je potpisao ono što je potpisao. Sve to je samo dokaz da njegovoj improvizaciji dolazi kraj i da se ozbiljno preigrao. Sve što bude radio u narednom periodu biće samo kontrola štete.

  • Gdje vidite Zapadni Balkan u skorijoj budućnosti?

Grbović: Vjerujem da ćemo svi dijeliti istu sudbinu- ili ćemo biti dio EU ili ćemo biti na pogrešnoj strani istorije i margini civilizacije. Najljepše od svega je to što to zavisi samo i isključivo od nas.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE