HADŽERA BIJEDIĆ ĆATOVIĆ, ŽENA KOJU SU 1941. GODINE ČETINICI BACILI U JAMU ČAVKARICA

Danas se navršava 7 godina od smrti Hadžere Bijedić, rođene Ćatović. Za koji mjesec navršit će se i 80 godina od horora koji je preživjela u Drugom svjetskom ratu, kada su je, kao dvadesetogodišnju djevojku, skupa sa nekoliko stotina živih i mrtvih muslimana, četnici bacili u jamu Čavkarica kod Bileće, u kojoj je, po njenom sjećanju, provela blizu 80 dana.

Da je živa, Hadžera bi još prošle godine napunila 100 godina. U njenih 93 koliko je imala u trenutku smrti mogla bi se sabrati sva tragična historija muslimana Bošnjaka na prostorima nekadašnje države Jugoslavije, koja im se, zahvaljujući zaboravu, redovno ponavljala u još tragičnijem obliku.

Hadžere se sjećam još iz ranog djetinjstva.

Živjela je u Gornjem Grančarevu, u Lastvi kod Trebinja.

Znalo se za nju reći „žena čo’jek“.

Dugo, možda i do moje dvanaeste, trinaeste godine o Hadžeri sam znala tek toliko da kad je sretnemo da je treba uljudno poselamiti, pomoći joj ponijeti ceger i ništa više.

Pamtim vrijeme kako bi, kad bi o njoj rahmetli otac, majka, tetka pričali, odjednom utišali svoj glas, uozbiljili lice.

Kad bi Hadžera i njena jetrva Hasnija, koja je ujedno bila i njena amidžična, krenule u jedinu lastvansku prodavnicu koju smo svi zvali „Zadruga“, naišle bi pored naše stare kuće u Donjem Grančarevu u čijoj je blizini, pored puta kojim su prolazile, bio izrast’o veliki drijen.

Čim bi sjele da odmore u hladovini drijena, ako već nisu mogle da nam svrate kući, majka i tetka bi požurile da im donesu limunadu, kafu, vode. Posjedile bi malo s njima i vratile se zadovoljne što su se vidjele, što su popričale, kazujući svaki put da je „Hadžera, hvala Allahu dobro, sabrano izgleda“, piše Politički.ba.

Odakle tolika empatija prema Hadžeri, redovno sam se pitala.

U muslimanskim kućama u Istočnoj Hercegovini, u vrijeme šezdesetih, sedamdesetih godina prošlog vijeka, svaki ozbiljan razgovor, uglavnom, stapao bi se u šapat koji nije dozvoljavao da drugi čuju o čemu je riječ, posebno ne djeca.

Ali, kako sam sazrijevala, tako sam i saznavala.

Tako se od mene više nije moglo sakriti da su Hadžeru u septembru 1941. četnici uhvatili u rodnoj Planoj kod Bileće i bacili u jamu Čavkarica sa još oko 500 muslimana bilećkog kraja, među kojima je bilo oko 140 djece. Da je u oko 80 dana koliko je provela u jami slušala predsmrtne krike žena, djece, da su je iz jame izvadili srpski čobani s Berkovića, da je u jednoj srpskoj kući, nakon što je iz jame izvučeno njenih „tridesetak kila kosti“ kako bi često znala reći, u toj kući provela duži period…

Muhadžerluk je potom, Hadžeru, odveo u Banju Luku.

Nakon rata, 1946. godine muslimani – muhadžeri su iz Banje Luke, Brčkog, Tuzle dovezeni vozom na željezničku stanicu u Lastvi.

Pričao je otac rahmetli sa njim u vozu bila je i Hadžera, a da mnogi tada nisu znali šta je sve pet godina ranije preživjela. Tek kasnije, šapatom se širila istina o jami Čavkarica, o onim koji su preko noći šubare zamjenili titovkama, pa ih Hadžera prepoznavala kao likove sa jame.

Živjela je Hadžera u Gornjem Grančarevu sa svojim suprugom Nazifom, djeverom Mušanom i njegovom Hasnijom. Slagali se, radili, pravili kuće.

A onda je negdje 1957. godine umro Nazif.

Hadžera se nije pomicala sa muževog ognjišta, već je skupa sa svojom jetrvom – amidžičnom, podizala njenu i Mušanovu djecu.

Znala je i Udba za Hadžerinu sudbinu pa bi je, u to vrijeme, znalo se, nerjetko, posjetili kojekakvi njihovi „službenici“.

Cilj je bio saznati da slučajno ne priča o tome šta je preživjela i čija je sve lica sa jame zapamtila.

„Kad bi, mnogo kasnije, neki novinar želio razgovarati sa Hadžerom, obavezno se morao javiti Udbi u Trebinje, pa bi sa njim došao i neko od njihovih „službenika“.

A Hadžera je bila pametna, britka, nije mnogo pričala, ali bi joj svaka riječ koju bi izrekla bila na mjestu. Znali su oni da ona zna ko je bio zločinac, a da je tih godina napredovao u politici. Uvijek bi govorila „neću da pričam zbog djece“ a djecom je smatrala djecu svoga djevera i amidžične“ ispričao nam je jedan od bliskih Hadžerinih rođaka koji živi u Sarajevu.

Posljednji put Hadžeru sam vidjela sredinom osamdesetih godina.

Bilo je ljeto i nakon održanog mevluda u džamiji u Gornjem Grančarevu, Hadžera je sjela da u hladovini odmori svoju staračke kosti, a i dušu.

Na moj selam i pitanje kako je, pogledala me je svojim karakterističnim pogledom pitajući „je li ono ti bi Lutvova“. Velim, jesam.

„Poselami majku i tetku, ako ih ne vidim. I oca poselami . Jednim smo se mi vozom iz muhadžerluka vratili„ , podsjeti me na ono što sam već čula, blago se nasmija i krenu. Veli čekaju je kola da je odvezu kući.

Hadžeru i njenu jetrvu Hasniju agresija na BiH zatekla je u trebinjskom naselju Gradina gdje su Hasnijini sinovi odavno bili napravili kuću. Pričalo se kako Junuz i Enes i sestra im Raza jednako paze Hadžeru kao i majku Hasniju.

A onda ih je, sve zajedno, muhadžerluk odveo u bijeli svijet. Najprije u Rožaje u Crnu Goru, a potom u daleku Dansku, u kojoj je 16. januara 2014, godine Hadžera preselila na bolji svijet.

Šest godina kasnije, u Sarajevu, za Hadžerom je otišla i njena amidžična Hasnija.

Obje su ukopane pored svojih muževa Nazifa i Mušana u mezarju u Gornjem Grančarevu.

Neka je rahmet Hadžeri Bijedić-Ćatović, ženi svjedoku najtežih četničkih zločina u Drugom svjetskom ratu, ali i svjedoku dobra, ljudi koji nisu njene ni vjere ni nacije. I koje nikada nije zaboravila da spomene.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

WEBER I O IZBORU ZA VISOKOG PREDSTAVNIKA: NIJE VRIJEME ZA ZATVARANJE...

0
O izboru za novog visokog predstavnika, zatvaranju OHR-a i Daytonu 2 za Vijesti u 7 govorio je Bodo Weber, politolog i saradnik vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina.