Maradona je umro u 61 godini, a uzrok smrti navodno je srčani udar koji je doživio kod kuće dvije sedmice nakon što je napustio bolnicu u kojoj je imao operaciju zbog krvnog ugruška na mozgu.
Maradona je rođen 30. oktobra 1960. u Buenos Airesu. Argentinu je doveo do naslova Svjetskog prvaka 1986., što je vrhunac njegove ogromne karijere. U klupskom nogometu je, među ostalim, igrao za Bocu Juniors, Napoli i Barcelonu. Pamti se i njegov potez poznat kao “božja ruka” koji je eliminirao Englesku sa Svjetskog prvenstva 1986.
Slavni argentinac bio je prijatelj naše zemlje. Malo vas zna da je Maradona u Istanbulu igrao humanitarnu utakmicu za djecu Bosne i Hercegovine tokom agresije 90-tih godina, i da je nakon utakmice kritikovao sve svoje kolege tadašnje nogometne zvijezde koji se nisu odazvali ovoj utakmici.
Kazao je ”Neću im oprostiti što se nisu pojavili na tako korisnom događaju kad su rekli da hoće.” Ovu humanitarnu utakmicu sa Maradonom u Istanbulu igrao je Faruk Hadžibegić, legenda bh. nogometa i selektor nogometne reprezentacije Crne Gore.
Gospodin Hadžibegić bio je naš današnji gost Skaypom u emisiji „Dobar dan BiH“.
Gospodine Hadžibegiću, vjerujem da dosta Bosanaca i Hercegovaca nije baš bilo upoznato sa ovim humanitarnim gestom za bh. djecu. Kako se Vi prisjećate ovog događaja? Jeste li tu prvi put i upoznali Maradonu?
- To pokazuje koliko je Diego Maradona bio velik, kada je prihvatio da odigra tu utakmicu. Utakmica je bila značajna i publika je samo čekala da vidi Maradonu na stadionu, i tu je pokazao svoju veličinu. Doći iz Boines Ariesa i odograti za djecu BiH je veliki gest. Imao je veće srce, nego što je on sam.
Kolika je čast igrati sa Maradonom? Kakav je on u stvarnosti bio čovjek, imali ste priliku ako se ne varam i privatno provoditi vrijeme s njim?
- On nije imao granice kada je u pitanju neka humana stvar. Svoju veličinu mi je potvrdio kad je došao na sastanak da bi podržao sve fudbalere. O njemu nisam čuo nijednu lošu riječ, ali mislim da je prerano otišao.

Kakav je uticaj imao kao igrač na terenu, mnogi su ga respektovali poštovali?
- Pogledajte šta se danas dešava, ima predsjednički tretman tokom sahrane, UEFA je dala minutu šutnje na svojim utakmicama. On je izgubio samo jednom, a to je bitka s bolešću.
Nogomet je izgubio mnogo odlaskom Diega Maradone. Svjedoci smo da je ostavio veliki trag gdje god je igrao. Danas tuguju Buenos Aires, Napulj, Barselona gradovi u kojima je naparavio velike stvari?
Vi ste ,kao što sam I rekla, imali priliku igrati protiv njega. Posebno su u sjećanju jedanaesterci protiv Argentine I isključenje Refika Šabanadžovića?
- Taj fer play koji je on imao bilo je nešto vrhunsko. Niakda se nije ljutio na dešavanja. Nismo imali rješenja za njega pa smo morali praviti faule, što je uradio i naš Refik.
Vratimo se na 1986 i gol postignut rukom za koju je rekao : „To je bila božja ruka“ ..ipak na kraju sve je to zaboravljeno osvajanjem trofeja prvaka svijeta?
– Fudbal je sastavljen od poštenih i nepoštenih stvari. On koliko je bio pošten nikad nije rekao da nije igrao rukom, nego je nazvao to božja ruka. Danas se priča o njegovim golovima, što puno govori.
Nažalost Maradona je igrajući za Napoli osjetio i tamnu stranu života. Imao je problema sa narkoticima i noćnim životom?
Na jednoj zastavi je pisalo : „Nije važno kako si živio Diego već šta si uradio za naše živote“. Možda ova parola najbolje oslikava šta je čarobnjak s loptom napravio za ljude koji vole nogomet?
- On je živio svoj život i bio je totalni vlasnik svog života. To je bio njegov izbor i htio je da proživi svoj život maksimalno i nema za čim da žali.
Gospodine Hadžibegiću, Maradona je kao što sam i rekla na početku bio veliki prijatelj naše zemlje. Bosanci i Hercegovci prijatelje ne zaboravljaju, a legenda kao što je Maradona nikada neće biti zaboravljen ni u Bosni i Hercegovini ni u svijetu. Kad već spominjemo našu državu, jučer je u Bosni i Hercegovini proslavljen 25. novembar Dan državnosti BIH. Prvo da Vam čestitam..Sretan Vam Dan državnosti…Gospodine Hadžibegiću, šta vama znači BIH? Zbog čega je volite?
- To je moja država, moj narod i tu sam rođen. Za Bosnu se živi i u Bosni se umire. Koliko god se neko trudio da nam osporava, mi ćemo uvijek biti jedan narod. To je narod koji je pun kulture, zapravo sve svjetske vrijednosti imamo u BiH. Ja sam jedan od 4 miliona koji smatra Bosnu svojom zemlju, ona je u duši, ne može se izgubiti niti zaboraviti.
(Edina Bakić)