Za Hayat prije velikog Bajramskog koncerta koji građanima poklanjaju Grad Sarajevo i gradonačelnik Abdulah Skaka, pričao je o svojim počecima, o ljubavi prema Skoplju i Sarajevu, prema illahiji kao autentičnoj muzičkoj formi izražavanja…
Za njega su Skoplje i Sarajevo povezani nekako kao brat i sestra. Sarajevo ima svoju Baščaršiju, Skoplje ima svoju Staru čaršiju.
Burhan je ponosan što je rođen u porodici koja je imala dugogodišnju islamsku tradiciju koju čuva i dan-danas. Rado se prisjeća lijepih dana djetinstva provedenih u ulicama Stare skopske čaršije. Burhan je u 13. godini postao hafiz. Kaže, to je bio koncept njegovog djeda.
- Moj babo je jako puno želio da postanem hafiz Kur’ana časnog. Kao dijete sam uvijek imao želju da se za nešto borim, izborim. Moj babo je tada dao prijedlog šta da učim. Imao sam tu čast i zadovoljstvo da budem zadnji učenik hadži-hafiz Idriza efendije u Skoplju, imama Aladža džamije – prisjeća se Burhan.
U petnaestoj godini, 1985., prvi put se susreo sa Sarajevom.
“Mali Hafiz”, kako su Sarajlije prozvale Burhana Šabana, postao je omiljen kod svih koji su slušali ramazanske mukabele. Ovo je, prema riječima Burhana, veoma važan period u njegovom životu. Iako je bilo i onih tužnih dana, koji su neminovni dio ljudskog života, ipak, postojali su ljudi koji su u tim teškim momentima pomagali a kojih se dana rado sjeća.
- Prvi susret sa Sarajevom bio jako tužan. Sjećam se bio je ramazan, 1985. godine i prvih 15 dana sam plakao svaku noć. To je bilo u mesdresi. A nakon 15-tog dana, sjećam se dobro da je bio Bedr, i taj dan efendija Hadžibajrić bio je na mukabeli u Garšijskoj džamiji. Prišao je, progovorio nešto sa mnom. Tada mi se nešto desilo, ne znam šta… I to je bio možda taj preokret. On je zaslužan za taj trenutak kada se ta situacija promijenila. Nešto jako interesantno se desilo zadnjeg dana ramazana. Svi hafizi koji bi dolazili iz Skoplja krenuli bi dan prije da bi za Bajram bili u Skoplju. Ja sam tražio da ostanem još jedan dan. Sebi sam rekao da nešto nije normalno. To je trenutak kada sam se sjedinio sa Sarajevom. Kasnije sam sjeo u autobus i sam otišao sam kući – priča hafiz za Hayat gledajući stare sarajevske ulice za koje će reći da pamte različite emocije, posebno tugu, nekad na početku.. Suze, sreću, radost…
Hafiz Burhan Šaban je 1987. godine postao solista hora Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, gdje u turskom makamu interpretira izvorne ilahije. Kasnije je interpretirao i prepjeve ilahija.
Prvi albumi ilahija i kasida izdati na ovim prostorima bili su prepoznatljivi po Burhanovim solističkim interpretacijama. Prvi solistički album sa ilahijama na turskom jeziku objavljuje 1990. godine.
- U Sarajevu sam upoznao neke ljude koji su na neki način bili prepoznatljivi po illahiji, učlanio sam se u hor Gazi Husrev-begove medrese i počeo učiti illahije sa generacijom ljudi koji su tada popularizirali illahiju, kao što su Mensur Malkić, Aziz Alili, Sulejman Bugari, Senad Podujak i ostali. Bilo je zaista lijepo – prisjeća se Burhan.
Ko bi rekao da ću se ja zaljubiti u ovaj grad, da ga nikad neću moći napustiti?, govori nam hafiz Burhan Šaban dok sa našom ekipom borravi u jednoj, za njega, posebnoj ulici.
- Ovo je naljepša ulica, Džinina… Kad bi ona imala usta da priča… Bog zna koliko koraka je prelazila ovuda. Koraci su na početku bili nesigurni, a vremenom su bili najsigurniji dok sam prolazio ovom ulicom. Upoznao sam ljude… – priča nam naš hafiz.
- Uvijek je bilo puno ovdje, ovdje ispred Čaršijske džamije to su ljetni ramazani, ljetne mukabele. Ovo mi je uvijek bila najdraža džamija. Iftari u Sarajevu… to su najbolji iftari. Nema boljih iftara na dunjaluku nego u Sarajevu. Sarajlije su uvijek bile gostoprimljive i uvijek su nas hafize zvali na iftare. To su uistinu posebni iftari. Ljudi su bili jako pozitivni i srdačni. Mukabela je meni bila obaveza da učim bez greške i to bi bio cilj. I kada bi izlazili ljudi bi govorili: “Evo nama našeg malog hafiza”. Osmjeh na licima ljudi koji su mi prilazili, ta energija… to je neopisivo. Prije je bilo više emoscije, bili smo u sve to zaljubljeni. Više je bilo ljubavi, iskreniji smo bili u tom kontekstu… Sve je imalo neki drugi element u tom svemu. To je neopisivo – nastavlja on.
Jedna od poznatijih illahija hafiza Burhana Šabana je “Kišna dova“, koja ostavlja poseban pečat u njegovoj karijeri.
To je njegov aturobiografski tekst. Ustvari, to je njegova životna priča, o tome kada je imao 13 godina, kada je otišao iz Skoplja, kada mu je babo preselio… To su te suze. Nevjerovatno da se ta pjesma sluša svugdje. Upravo te note spajaju ljude.
- Ilahiju ili osjećate ili ne. Uvijek sam se trudio da nešto dodam, a ne može se ništa dodati ako nije od srca. Volio bih, vi koji slušate ilahiju, da to osjećate. Ilahije su posebne. To je nešto iznad ljubavne pjesme. To je kao ibadet jer je i izazov za mene bio da to prenosim na druge. Uvijek sam želio da je prilagodim ovom vremenu – priča hafiz.
POSEBNO VRIJEME – NEŠTO LIJEPO ZA DUHOVNU MUZIKU
- Vrijeme u kojem se nalazimo je jako izazovno. Ovo vrijeme je bila i posebna inspiracija za duhovnu muziku. Inspiracija dobivena od ovog što se dešava u ovom trenutku, pružilo nam je priliku da se sastanemo i uradimo nešto novo, nešto lijepo za duhovnu muziku. Večeras imamo priliku da doživimo novi trenutak za duhovnu muziku. Ako Bog da da ova muzika ima svoj put, i neka joj je sretan put – govori nam hafiz Burhan Šaban.
Video možete pogledati i OVDJE.
(Amir Saletović)
