Piše: Amir Saletović
Ovako svoju priču o Hayatu počinje naša novinarka Belma Zukić.
Porodicu je prije nekoliko godina pronašla tu, u Hayatu, i živi s njom sretna.
- Navečer, kada gledaocima kažem: “Doviđenja”, kada se ugase svjetla reflektora i pogase kamere, kada je vrijeme da krenem kući, uvijek znam da ću se sutra opet tu vratiti i kazati: “Poštovani gledaoci, dobar dan”. I ja tu pripadam, znate…
Na mjestu koje se gradi već 28 godina, na mjestu koje je hranilo i othranilo hiljade ljudi. Zamislite, ovo sve što gledam ili gledate nastalo je ‘92 godine, ja sam se rodila tri godine poslije toga. A više od dvije decenije nakon toga, ja sam tu, pridružila sam se svim tim ljudima. Pridružila sam najbogatijem timu, timu koji obiluje znanjem, uvijek predanom! I znate kakav je osjećaj?
Kao da mi je ovdje mjesto oduvijek bilo, kao da sam otišla na odmor, pa se vratila. Da, ponavljam, tu pripadam. A to je zapravo Hayat, pripadnost, toplina i sloboda. Ovdje radimo, a u isto vrijeme živimo, smijemo se, plačemo, hranimo… Zar sve to ne radimo i u svojoj porodici? Kažem vam, Hayat je porodica. Hayat je dom! Sretan rođendan! – lijepa je poruka naše novinarke Belme Zukić.
