A kako se u stvarnosti “očuvalo ono što je prevrijedno”? Ogolimo li nacionalistički i populistički politički narativ, dolazimo do herceg-bosanskog zmaja od papira. Ekonomski opustošen prostor, iz kojeg Hrvati masovno odlaze ka Zapadu, u pravilu sa jednosmjernom kartom u džepu.
Oni koji, pak, ostanu svjedoče gašenju svjetla u trećoj smjeni, nekoliko minuta nakon ponoći. Aluminij. Od nekadašnjeg privrednog giganta, preko HDZ-ove “krave muzare” do gašenja proizvodnih postrojenja. Finansijski krah i 400 miliona KM duga, godinama gomilanog.
Ko, na koji način i koliko tačno novca je krčmio možda će jednog dana izaći na vidjelo. Do danas nije, jer uprava mostarskog kombinata uporno odbija dostaviti finansijske izvještaje Vladi FBiH, od koje očekuje pomoć.
-To je potpuno licemjerno. Problem je u tome što nije bilo odgovarajućeg nadzora nad poslovanjem Aluminija, a kada se upalo u probleme, priziva se pomoć države. Otvoreno je pitanje kako će se FBiH postaviti spram Aluminija, ali bespogovorna pomoć ne bi smjela uslijediti, ma kako to očekivali i Aluminiju – kaže za Vijesti.ba univerzitetski profesor, doktor ekonomskih nauka Aziz Šunje.
Osnovni problem firmi kojima je država vlasnik u manjoj ili većoj mjeri, leži u činjenici da je izbor menadžmenta strogo kontrolisan od strane političkih partija.
-One ne biraju menadžmente firmi na način da uspješno vode biznis, nego su motivisane drugim faktorima – političkom podobnošću, poslušnosti i slično. Iza tih biznisa ne stoje uspješni menadžmenti i to je glavni problem – ističe sagovornik.
Kako naglašava, ova praksa posebno je izražena u hercegovačkom regionu.
-Na tom prostoru nijedan biznis, kojem je država većinski vlasnik, a koji je pod kontrolom HDZ-a BiH, nije uspješan. Sjetimo se da je mostarski Soko nestao sa scene neposredno nakon rata. Posljednji primjer je Aluminij, koji zapošljava najviše ljudi, više nego Klinički centar – što je apsurdno – sada je u ogromnim finansijskim problemima – podsjeća profesor Šunje.
Neka se pripremi ..
Najviše duga je Aluminji nagomilao prema Elektroprivredi HZHB kojoj duguje preko 293 miliona maraka za isporučenu električnu energiju. Elektoprivreda HZHB dugove potražuje i tužbama, no sada ima i većih dodatnih problema.
Naime, navodno će se EP HZHB uskoro morati keditno zadužiti kako bi isplatila struju koju je otkupila za Aluminij od Hrvatske elektroprivede. Radi se o cca 65 miliona KM.
Radi se inače o Elektroprivredi koja ne uplaćuje niti jednu KM dobiti u budžet FBiH.
Aerodrom, Klinički, kladionice …
Pred bankrotom je i Mostarski aerodrom. Uprkos silnim subvencijama sa skoro svih nivoa vlasti, lani je doživio strahovit pad putnika u odnosu na 2017. godinu, od čak 33 posto, i praktično je na aparatima, ovih dana stižu finansijske injekcije iz kantonalne i federalne kase.
Novca, pa čak i za plate, ponestaje i Kliničkoj bolnici Mostar, koja drži neslavni rekord po iznosu duga među bolnicama u FBiH.
Na kojeg li bi se potencijalnog nasljednika Aluminija sa ekonomski opustošenog prostora kladili zagovornici revitalizacije Herceg-Bosne? Retoričko je pitanje. Uvijek igraju na sigurne kvote. Očito naučili iz biznisa, koji jedini godinama stoji na stabilnim neoporezivim nogama.
