HOĆE LI BOŠNJACI NASJESTI NA PODVALU?

Willy Brandt je bio prvi kancelar posljeratne Njemačke koji je posjetio Poljsku - zemlju koju su Hitler i njegovi nacisti brutalno napali i okupirali. Bilo je to 7. decembra 1970. godine. U Varšavi su nacisti stotine hiljada Jevreja sabili u geto, potom deportovali u koncentracione logore i ubili. Brandt nije samo posjetio Poljsku i tražio oprost…

Piše: Tarik Dautović

Kada je položio vijenac na spomenik “herojima Varšavskog geta”, nije samo spustio glavu i poklonio se žrtvama, nego je pao i na koljena. U tom položaju je ostao više od minute. Bila je to slika koja je u trenutku obišla svijet. Slika koja je i dan danas dobro poznata cijelom svijetu.

Godinama Bošnjaci čekaju ‘’srpskog’’ Brandta. Godinama čekaju na srpskog i srbijanskog lidera koji će otići u Srebrenicu i kazati: Da, jeste bio genocid. Da, naša vojska jeste ubila nekoliko hiljada Srebreničana. Da, vojska RS-a jeste bila agresorska i ubili su stotine hiljada civila, od Prijedora, preko Sarajeva, do Trebinja. Da, presuđeni ratni zločinci jesu zločinci i nisu heroji. Tražimo oprost i obećavamo da vas više nikada nećemo napasti.

Niko nikada nije okrivio sprski, niti hrvatski narod da su genocidni. To su radili i svojim postupcima i dalje rade njihovi političari. Nakon svake haške presude, srpski i hrvatski političari izlazili su sa stavom: nećemo dozvoliti da se cijeli jedan narod okrivi? Ali, ko je uopće narod okrivio? Ono na čemu su Bošnjaci insistirali i na čemu i dalje insistiraju i od čega neće odustati jeste prihvatanje haških, međunarodno priznatih presuda.

A te presude tačno imenom i prezimenom kažu ko je zločinac. Ne krive narod. Potvrda našeg stava su i riječi rahmetli predsjednika Alije koji je rekao da ne postoje zli narodi, nego postoje samo zli pojedinci. I umjesto da se odreknu tih zlih pojedinaca koji sramote njihove narode, srpski i hrvatski političari ih još snažnije grle.

Priznavanjem ratnih zločina onakvima kakvi oni jesu, bez umanjivanja i pokušaja izjednačavanja, priznavanjem presuda međunarodnih sudova, neće poteći ‘’med i mlijeko’’, ali će se stvoriti najsnažnije pretpostavke za normalan i zdrav život svih građana.

Kako da vjerujem onome ko kaže da se bori za pravdu, ako poriče genocid? Kako da vjerujem onome koji kaže da poštuje drugog i drugačijeg, ako ne poštuje njegovu bol i stradanje? Kako da vjerujem onome koji kaže da poštuje zakon, ako ne poštuje presude međunarodnih sudova? Kako da vjerujem onome koji kaže zločini su počinjeni na svim stranama?

Bošnjaci su narod koji se lahko oduševi i lahko prihvata onoga koji je naizgled dobronamjeran. Sreća je što se brzo otkrije da je to samo vanjština. U to nas je sinoć uvjerio i Draško Stanivuković, miljenik određenih ‘’progresivnih’’ sarajevskih krugova. I hvala mu. Hvala mu što nas je uvjerio da još dugo vremena među njima neće biti Willy Brandta.  

Ne samo da ne priznaje genocid, nego tvrdi da su zločini počinjeni na svim stranama, te da je svaka žrtva ista. E pa nije! Nije ista ona žrtva koja ja pucala na Sarajevo, držala na snajperu nečije dijete i onda ubijena od strane pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine koji se branio, koji je branio to svoje dijete, svoju ženu i svoju kuću, i ona žrtva koja je silovana, ili svezana ubijena. Nije isto. Da, i ovaj prvi jeste žrtva.

Da, jeste možda bio nečiji sin, nečiji brat, nečiji otac. Ali je bio zločinac. Nije svaka smrt herojska, niti je svaki poginuli borac žrtva i junak. Onaj ko je ubijen u pokušaju silovanja, klanja i drugog zločina nikada nije i neće biti nevina žrtva.

Posebna priča je Draškov način na koji on pokušava da dobije i zadrži pažnju. Tvrdi kako nema drugog načina da dođe do riječi, kako mu ne daju Poslovnikom zagarantovano pravo. Ako je tako, kako da je na svakoj sjednici najglasniji? Za mikrofonom, ne mimo njega. Baš kako Poslovnik nalaže.

Nije Dodik bolji. Ali ako treba da biram između Dodika sa svim njegovim mahanama, s kojim će BiH očigledno u NATO, i između Draška koji nije ništa bolji od Dodika, a uz to ne želi Bosnu i Hercegovinu vidjeti u NATO-u, onda nemam puno dileme.

To što Draško putuje s bosanskim pasošem i što priznaje Bosnu i Herceoginu je fino. Normalno, zapravo. Prihvatili smo da nas čudi kada neko priznaje zemlju u kojoj živi. Ali neka niko od mene ne očekuje da ga zbog toga hvalim i glorifikujem kao neku svijetlu zvijezdu na ‘’tamnom’’ bh. političkom nebu. Za mene nema zvijezde, ako ne priznaje genocid.

Nema poštovanja za one koji ne priznaju jedan od najvećih sunovrata ljudske civilizacije. Ako to ne priznaješ, onda si i moralno i civilizacijsko dno.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

KOLIKO VODE BISTE TREBALI PITI TOKOM LJETNIH MJESECI

0
Hidratacija je važna za podizanje nivoa energije, poboljšavanje fizičkih mogućnosti i izbjegavanje glavobolje. Ljudi se tokom ljeta više znoje, a dehidracija može dovesti do pada krvnog pritiska.