Gdine Tahiroviću, iz vašeg iskustva vjerujte li vi da će revidirana strategija za procesuiranje ratnih zločina značiti da će počinioci doći pred lice pravde?
- Mi se nadamo da hoće s obzirom na dosadašnju praksu malo smo skeptični ali u svakom slučaju imamo puno širi prostor za djelovanje. Ubačen je Aneks B predviđen je supervizor pored OSCE koji je do sada pratio realizaciju strategije biti Tužilaštvo rezidualnog mehanizma za bivšu Jugoslaviju i predstavnici Evropske komisije što uključuje cjelokupnu međunarodnu zajednicu. Zbog toga očekujemo bolje rezultate nego do sada.
U kakvoj agoniji ovih 30 godina žive oni koji su preživjeli ratne golgote, logoraši koji će do kraja života živjeti sa PTSP-om, zatim silovane žene čiji počinioci još nisu pronađeni. U RS počinioci su na slobodi, čak i na visokim funkcijama. Da li je to poruka da pravde nema?
- Nema pravde u cjelini. Iako mi kritikujemo pravosuđe, činjenica je da su oni puno više posla uradili nego pravosuđe u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Treba puno kvalitetnije i brže raditi na predmetima ratnih zločina. Mislim da ova strategija u pomoć međunarodne zajednice može dati bolje rezultate.
Koliko još ljudi u BiH traga za svojim najmilijima?
- Preko sedam i po hiljada prema podacima Državne komisije. Činjenica je da se sve teže dolazi do podataka o nestalima, masovnim grobnicama.
Kako vi gdine Tahiroviću komentarišete da ima više od četiri hiljade predmeta koji nisu doživjeli svoj epilog?
- U BiH je bilo 657 logora. Prema podacima UN-a 50 hiljada muškaraca i žena je silovano. Naša istraživanja kažu da je na području Bihaća materijalna i ljudska šteta prelazi 10 milijardi eura. To samo po sebi govori da su stradanja i zločini u BiH su bili ogromni.
(Faruk Durmišević)
