„Nakon hapšenja Gorana Sarića, u Bijeljini je aktuelizirano pitanje smaknuća 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenvić i Malagić, u septmbru 1992.godine.
Među ubijenim je bilo sedmoro djece, za šta svjedoci tadašnjih događaja otvoreno prozivaju pripadnike specijalne policije RS-a koji su djelovali pod nazivom „Pahuljice…“ stoji u mom tekstu od 5.novembra 2011godine, nakon što je dan ranije pod sumnjom da je počinio ratni zločin na području Nahoreva i Poljina u Sarajevu uhapšen Goran Sarić.
Za ove optužbe Sud BiH je Sarića oslobidio 2014. godine, dok ga je 2018.godine, oslobodio i po drugoj optužnici koja ga je teretila da je pomagao članovima udruženog zločinačkog poduhvata u izvršenju genocida u Srebrenici.
Iako se Sarićevi specijalci, od 1992. do 1995. godine pominju kao izvršioci teških ratnih zločina kako na području Sarajeva, tako i u Podrinju i Semberiji, Goran Sarić je, zahvaljujući nesposobnosti državnih tužilaca, svaki put izbjegao odgovornost za zločine koji su mu stavljani na teret, piše Politički.ba.
Oni koji bolje poznaju prilike u Tužilaštvu BiH, a i Sarićevo ponašanje nakon što što ga je Sud BiH dva puta oslobodio optužbi za ratne zločine, smatraju da je njegovo današnje hapšenje još jedna predstava za javnost u kojoj će Goran Sarić ponovo „statirati u kukuruzu“.
„Goran Sarić je bio u Podrinju u vrijeme hapšenja civila Srebrenice i njihovog sprovođenja na mjesta egzekucija. Postoje dokazi da je bio skupa sa Dragomirom Vasićem kad se tražila razmjena specijalca iz Modriče Zorana Jankovića.
Svu odgovornost za zločine brigade specijalne policije RS-a počinjene nad Srebreničanima, Tomo Kovač i Goran Sarić svalili su na Ljubomira Borovčanina koji je u Hagu osuđen na 17 godina zatvora“, tvrdi izvor politicki.ba iz Zvornika.
Za zločine počinjene nad 22 člana bijeljinskih porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, među građanima Bijeljine, odavno se kao jedan od najodgovornijih, upravo, spominjalo ime visokih oficira policije RS među kojima i ime Gorana Sarića.
Svojevremeno je advokat Duško Tomić javno prozvao Miću Stanišića, Gorana Mačara, Tomu Kovača, Gorana Sarića, Dragu Vukovića i Stevu Bokarića da su ljudi koji „sve znaju o strašnom zločinu u Balatunu“ kada su ubijeni članovi ove tri bijeljinske porodice.
Goran Sarić je, tvrde mnogi Bijeljinci, odavno znao da ga istražuju za zločin u Balatunu i to, navodno, po komandnoj odgovornosti.
Živio je mirno u Bijeljini i nije se puno uzbuđivao, kako zbog ove, tako i zbog predhodnih istraga koje su se protiv njega vodile.
Za razliku od svog prvog pretpostavljenog ministra Tome Kovača, on je svo vrijeme bio u BiH, dok je Kovač, odavno van granica naše zemlje.
