IBRAHIM EFENDIJA HALILOVIĆ – SJAJNI BISER BANJE LUKE

Želim Vam kazati da zlo čine pojedinci, a ne narodi. Zapamtite, tragedija jednog naroda je ako se povede i identifikuje sa pojedincima koji čine zlo u njegovo ime. Mi ne smijemo činiti zlo!’’ (Ibrahim efendija Halilović).

Arhiv

Piše: Tarik Dautović

Agresija na Bosnu I Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. trajno je obilježila našu domovinu za mnoge godine koje dolaze, kao i mnoge buduće generacije. Agresija nije nešto što se zaboravlja i što se smije zaboraviti. Na kraju krajeva nije i ne može se zaboraviti zbog svih posljedica koje i dan danas mnogi stanovnici naše domovine trpe. Uprkos ranama koje možda nikada neće zarasti, često ćemo iz određenih političkih krugova čuti poruke kako trebamo zaboraviti na rat (nikada ne spominju agresiju), okrenuti se budućnosti, okrenuti se aktuelnim problemima.

Lično, nemam ništa protiv okretanja prema budućnosti. Ali uz nju mora ići dugotrajno pamćenje i sjećanje na našu prošlost. To je naš dug, naša obaveza i naš emanet prema svima onima koji su u danima te naše teške prošlosti stali u odbranu svih nas.

Jedan od takvih je i rahmetli Ibrahim efendija Halilović, muftija banjalučki u periodu agresije na našu domovinu. Imami branitelji naše domovine, imami šehidi nepravedno su zapostavljeni, kao i njihov doprinos odbrani naše domovine.

  • Ti, Emina, vidi šta ćeš. Volja ti ići, volja ti ostati. Ali ja, dok god ovdje ima i jedan musliman, moram biti u Banjoj Luci – bile su riječi muftije Ibrahima efendije Halilovića upućene njegovoj supruzi Emini početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ibrahim efendiji potpuno je bilo jasno kakvu su sudbinu dušmani namijenili muslimanima. Svojom moralnom obavezom, svojom vjerskom obavezom, ali i svojom ljudskom dužnošću smatrao je ostanak u Banjoj Luci sve dok u njoj ima i makar jedan musliman.

Sve banjalučke džamije srpski agresor je srušio za života muftije Halilovića. Naravno, i njegovu voljenu Ferhadiju. No, prije nego je započeto rušenje džamija, tadašnje vlasti zabranile su učenje ezana. Uprkos tim iskušenjima, torturama, brojnim napadima, hapšenjima, nije odustao, nije napustio svoju Banja Luku.

Nakon prvog hapšenja, jedan policajac mu je rekao: ‘’Šta ćeš ti ovdje? Što ne ideš? Mi smo sve džamije porušili!’’ Opet je ostao. Nakon što su banjalučki muslimani ostali bez džamija, prostorije Islamske zajednice bile su jedino mjesto gdje su se namazi mogli obavljati. Uprkos velikoj opasnosti i prijetnjama, Ibrahim efendija opet nije odustao. Predvodio je namaze nekolicini vjernika koji su imali hrabrosti doći na namaz.

Govoreći prošle godine na okruglom stolu “Muftija Ibrahim-ef. Halilović, velikan u vremenu”, odžanom u Banjoj Luci, sadašnji muftija banjalučki Nusret efendija Abdibegović je kazao: “Neki ljudi su fizički mrtvi, a duhvno živi, dok su pak neki fizički živi, a duhovno mrtvi. Svoj životni vijek muftija Halilović je posvetio ovom gradu, gradu Banja Luci. Nisam siguran da danas možemo uspješno odgovoriti kome je bio predaniji: Islamskoj zajednici ili ovome gradu u koji se svaki put iznova vraćao. No, slobodan sam ustvrditi i posvjedočiti pred svima vama da je muftija Halilović u svome radu bio predan vama, vjernicima, građanima ovog grada i unaprjeđenju dobrosusjedskih odnosa koje je gradio, razvijao i bio ponosan zajedno s vama na ono što je postigao. Nažalost, prerano ga je zatekla smrt. Kao student, mlad imam i muftija u Travniku, imao sam čast upoznati rahmetli muftiju.’’

Ibrahim efendija Halilović nije bio samo hrabar, čvrst i odlučan. Bio je blag, blage naravi, miran, staložen. Uprkos svim patnjama koje je preživljavao ni u jednom momentu iz njega nije poteklo ni zrno mržnje, ni zrno želje za osvetom i odmazdom.

Muftija Nusret efendija Abdibegović sa ponosom se sjeća Ibrahim efendijinog dolaska u Travnik,  njegove hutbe u džamiji Sulejmaniji i riječi univerzalne vrijednosti, riječi kakve je mogla izgovoriti samo istinka ljudska i moralna veličina, riječi koje zaslužuju da zlatom budu izvezene: “Došao sam Vam iz Banja Luke grada u kojem je nažalost srušeno svih 16 džamija. A kod Vas sam zatekao u Travniku sačuvanih svih 16 džamija. Želim Vam kazati da zlo čine pojedinci, a ne narodi. Zapamtite, tragedija jednog naroda je ako se povede i identifikuje sa pojedincima koji čine zlo u njegovo ime. Mi ne smijemo činiti zlo i drago mi je da su crkve u Travniku sačuvane. Nemojte rušiti crkve.”

Muftija Ibrahim ef. Halilović preselio je na ahiret u ponedjeljak, 20. jula 1998. godine. Dženaza i ukop su se trebali obaviti 23. jula 1998. godine u haremu Ferhadije džamije u kojoj je službovao više od 30 godina. No, gradske vlasti, ali i lokalno stanovništvo ni mrtvom mu ne dadoše mira. Kako su tada zabilježili sarajevski “Dani”, nekoliko stotina Srba uništili su već pripremljen mezar i uz pokliče i četničke pjesme zaboli srpsku zastavu u zemlju. Ibrahim efendija Halilović ukopan je 24. jula 1998. godine u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.

O Ibrahim efendiji ima se još puno kazati i napisati. No, neka ovo kratko podsjećanje bude poruka svima nama o hrabrosti, ustrajnosti, čvrstoj i nepokolebljivoj vjeri u Svemogućeg Boga, nepokolebljivoj borbi za svoj narod, za svoj grad, za svoju zajednicu. Neka Ibrahim efendija Halilović bude uzor!

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.