Njegov status prenosimo u cjelosti:
Ne može čovjek a da ne osjeti ushićenje kada vidi na hiljade i hiljade vjernika koji hrle Božijoj kući da Ga štuju i da mu se klanjaju, kao što je danas bio slučaj s Aja Sofijom u Istanbulu. Božija kuća je ponovo otvorena za vjernike i obredoslovlje. Mada mislim da je trebalo pokazati tu islamsku širinu, pa da Aja Sofija u nekoj varijanti ili nekim svojim dijelom bude dostupna i hrišćanima za obavljanje njihovih obreda. Na taj bi se način poslala poruka i pokazao način da je to isto moguće uraditi i sa velikim andaluzijskim džamijama koje su pretvorene u crkve. No, povijest često bude isključiva i njene najbolje opcije ostaju samo u idejama i literaturi. Nažalost.
Isto tako, mač sultana Mehmeda El-Fatiha, kojeg je držao prvi čovjek Uprave za vjerske poslove (Dijaneta) u Turskoj u toku današnje hutbe, mislim da mu nije tu mjesto bilo. Njemu je mjesto u muzeju ili u kasarni, a na sceni i javno treba da budu pokazane sve one velike duhovne, kulturne i naučne vrijednosti koje su osmansku državu i činile velikom, a posebno islamsku civilizaciju. Uporno se borimo i suprostavljamo spočitavanje islamu kao religiji mača, a sami sebi nekada tu omču i prerogative stavljamo. Okitimo se duhovnošću, znanjem i obrazovanjem, vjerom, naukom i (novim) idejama, to istaknimo u prvi plan i to je istinsko i dugoročno “oružje” i zaštita.
