S obzirom na to, priča nam ona, da je rano djetinjstvo provela u ratu, uspomene koje je vežu za taj period, kada govorimo o kuhinji, su mamini uštipci, domaća pašteta i torta sa pudingom od čokolade. Posebno pamti sehure i iftare koje sam provodila s nanom i dedom. Tada su ramazani bili u zimsko doba i spremala su se tradicionalna jela, čorbe i pite, sutlija, kompoti, prisjeća se Isabela.
Prvo jelo koje je napravila bila je riža s povrćem.
- Načina pripreme se više i ne sjećam jer je davno bilo. Imala sam nekih 11-12 godina. Iza toga sam napravila puding pa prvu pitu uz naninu pomoć – govori nam ona otkrivajući da najradije priprema kolače.
- Od jela ne postoji neko da posebno obožavam jer volim sve da probam. Ne volim ništa iz porodice kupusnjača i jagnjetinu – priča nam.
Isabelu kuhanja opušta i odmara.
- Tada sam u svom svijetu i najbitnije mi je da jelo bude ukusno i po mogućnosti lijepo. U tim momentima se dešava čarolija u kojoj postojimo samo ja i namirnice koje spremam. Kuhanje jeste moja ljubav i moja strast. A svakako bih da imam priliku izabrala kulinarstvo za svoju profesiju, čak sam i razmišljala o nekoj prekvalifikaciji kako bih stekla stručno zvanje kuhar ili slastičar – priča nam naša sagovornica koja za vrijeme kuhanja najviše od začina koristi vegetu, so, biber, slatku papriku, peršun, kurkumu, cimet, vaniliju, zvjezdasti anis i origano.
U kuhinji ne može zamisliti kupus niti bilo šta što je srodno kupusu.
- Začini su mi svi ok čak i oni koje ne koristim su dobrodošli za određena jela, a po preporuci iskusnog kuhara – nastavlja i ističe kako je „garlic bread“ jelo koje nikako ne podnosi.
- Spremam tradicionalna jela, pite, kolače, pogače, kiflice, štrudle, čorbe… Inozemna jela mi nisu jača strana iako ih ponekad spremim – priča Isabela i smješkajući se otkriva kako reagiraju oni koji probaju jela koje ona pripremi:
- Obično reagiraju sa „njam njam“ i „kad ćeš opet praviti“.
Ne postoji jelo koje ne bi probala.
- Kada spremam za porodicu spremam na sigurno ono što vole. No, volim izazove i rado bih spremala i nešto neobično, netradicionalno… Ne volim da miješam slatko-slane sastojke, tipa med s piletinom i slično – iskrena je.
U kuhinji provodim onoliko vremena koliko je potrebno da spremi jelo, serviram ga, pospremi, operem suđe.
- Ne znam je li bitno, ali jako često slažem suđe, kuhinjske krpe… kao klasični perfekcionista i sve to radim s puno ljubavi – priča nam takmičarka „Škole kuhanja“.
Smeta joj kada je neko u kuhinji dok ona kuha.
- Uglavnom držim vrata zatvorena kako bih spriječila ukućane da ulaze i remete mi čaroliju koju osjetim dok kuham. Kuhinja je svakako prostor kojim vladam, ostali ukućani su mi je u potpunosti prepustili – nastavlja naša sagovornica.
Isabela je na dijabetičnoj ishrani i terapiji pa zbog toga vodi računa o hrani koju jedem, iako ponekad, priznat će, napravi iznimku jer se liječi fizičkom aktivnošću više nego hranom.
- Ali kad spremam za ukućane, ne vodim računa o kalorijama, samo o tome da sve bude ukusno i lijepo. Glad skoro pa nikada ne osjećam jer uživam u svemu što pojedem i taj me osjećaj drži do idućeg obroka. Opet napominjem, pravim iznimke kao svi ostali ljudi koji uživaju u hrani – priča nam.
- Inače preferiram bosansku kuhinju odnosno naša tradicionalna jela i voljela bih naučiti da ih sve savršeno spremam, sačuvam u možda nekim video-zapisima za buduće generacije – iskrena je Isabela.
- Ekspres lonac koristim s vremena na vrijeme, kada kuham meso s kostima ili neke čorbe ako baš žurim jer kasnim s obrokom za porodicu. A, inače u tome nema uživanja pa ga nastojim što manje koristiti. Ne znam uopće da spremam morske plodove. I još jednom, preferiram našu tradicionalnu kuhinju jer smatram da je najbolja i najukusnija. Uživam da kombinujem više recepata u jedan i da ga nazovem po sebi. Smatram ga u potpunosti svojim i dijelim ga prijateljima s velikom dozom ponosa – završava Isabela Huseinović, takmičarka „Super recepta – Škole kuhanja“.
