Nanić je agresiju dočekao u jedinicama Jugoslovenske narodne armije te potom postaje komandant Armije BiH i to jedne od najuspješnijih brigada – bužimske 505. viteške brigade.
Krajina koja je u vihoru ratnih dešavanja imala i dodatnu dimenziju zbog sukoba sa borcima autonomne pokrajine Zapadna Bosna, predvođenim ratnim zločincem Fikretom Abdićem, Babom koja je zapravo bila na istoj strani zla koju su činili Karadžić i Mladić. Nanić i njegovi saborci se nisu predavali i hrabro su se borili sve do konačnog cilja, slobodne Krajine i sačuvane Bosne i Hercegovine. U tome im je vjetar u leđa dala i akcija Oluja u Hrvatskoj. Noć pred smrt 04. augusta 1995. godine Nanić je u svom dnevniku napisao:
- Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima – a onda i narod. Pobjeda je blizu. Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Nestalo je struje. SRETNO.
Ujutru, 05. augusta 1995. godine Nanić i njegovi saborci krenuli su u spajanje sa Hrvatskom vojskom. Nažalost, tog dana je i preminuo i nije dočekao da u večernjim satima srpsko-četnički agresor konačno padne i da Krajina i Hrvatska budu slobodne. Umjesto slavlja zbog veličanstvene pobjede, borci su tugovali jer su ostali bez onoga koji ih je i predvodio do te pobjede i konačnog cilja.
Zato osim boraca Nanić je zbog svoje veličine i sposobnosti dobijao pohvale i od suprotne, četničke strane, što samo po sebi govori o njegovom značaju i veličini. Zato generacije koje dolaze, ne smiju nikada zaboraviti važnost i ulogu Nanića i svih boraca u oslobađanju Krajine ali i cijele BiH.
U nastavku pogledajte dio priče o velikom heroju Naniću iz dokumentarnog filma “Devet heroja” koji je rađen u produkciji Hayat televizije.
Video pogledajte OVDJE
(Faruk Durmišević)
