- Mislim da je Sarajevski proces samo markirao buduće lidere naroda, jer ljudi u tom času nisu znali, nisu prepoznavali, bio je medijski mrak, ali ih je obilježio. Bog je obilježio te ljude koji će poslije toga u možda najgorim momentima za Bosnu i Bošnjake voditi narod. Oni će se aktivirati osam ili devet godina iza toga, ali je to bio znak – ako su ti ljudi bili osuđeni kao Bošnjaci, kao muslimani, narod je imao povjerenje u njih. Inače ih ne bi znali, Alija bi bio anonimus, kao i ljudi koji su bili uz njega. Za nas je sve bilo jasno već 1983. godine, a onda će narod desetak godina poslije kolektivno prolaziti ta iskušenja koja smo mi kao porodica prošli osamdesetih godina – sjeća se Izetbegović.
Kaže da je kroz historiju njegova porodica prolazila teške momente, ali su se uvijek vodili istinom i saburom. Tako je i danas, priča nam u Ramazanskom programu.
- Sabur je strpljenje. U politici kakvu ovdje vodimo, s onima koji otvoreno govore da ne vole zemlju, da bi najradije da je podijele s drugima koji tako misle, ili onima koji vole zemlju, a ne vole mene i stranku koju ja zastupam, u takvoj konstelaciji odnosa, nepovoljnoj, s tim ljudima treba sačuvati stabilnost i praviti koalicije i vući stvari u nekom pozitivnom smjeru. Tu nikakav brzi, ishitreni poziv u nekoj emociji, u nervozi nije od pomoći. Nije strpljenje, sabur moj izbor. To je stvar koja je meni nametnuta. Ja u šahu igram napadački, redovno žrtvujem figure i dosta dobro igram, kad izgubim, presložim figure i igram novu partiju. U politici u Bosni i Hercegovini to nije tako. Ja ovdje ne smijem da izgubim partiju zato što su ljudi figure, zato što stvari mogu da odu kud ne treba. Alija je jednom prilikom u ljutnji nekome ko je tražio da se neki žestoki potezi povuku rekao: ‘Znaš, politika se vuče na dlaku, nema u politici naglih poteza, nekih preokreta’ – kaže Izetbegović.
U politici je, kaže, na sabur prisiljen, jer drugog puta nema. Kaže da će oni koji su strpljivi dočekati rezultate, a rezultati će biti potpomognuti činjenicom da su Bošnjaci vjernici.
- Bošnjaci su vjernici. Vidjeli smo to na samom početku rata. Svi su se uhvatili za uže vjere. Ja sam gledao taj proces koji se desio u roku mjesec, recimo, psovka je potpuno nestala. Sarajevo je bilo opkoljeni grad i u takvim uslovima redovno se dešava prostitucija, teška nasilja, epidemije, nehigijenske stvari, a Sarajlije su bile izuzetno čist narod u svakom smislu, i moralno. Mene je to oduševljavalo, da imate 50.000 ljudi koji navečer idu kući s puškama, niko nikoga ne napada, djevojke mogu pored njih da prođu, da se ni u jednom momentu nije desila neka epidemija, a nije bilo ni vode dovoljno. Bošnjaci su zaista vjernici i taj naš islam je nadograđen na ono što je dušama naših predaka odgovaralo, dobrim Bošnjanima koji su uvijek isticali upravo to – merhamet, dobrotu, praštanje. Na to je došao islam. Naš islam prati srž vjere i to našim dušama odgovara, jer smo mi takvi ljudi, tako da je to leglo i ta će vjera ostati. U ovom času stotine hiljada ljudi posti, idu na mukabele dobrovoljno, i dok je to tako, ja se za ovaj narod ne brinem – kaže Izetbegović.
Lider najveće bošnjačke stranke poručio je građanima da su Bošnjaci vezivno tkivo Bosne i Hercegovine, a da je vjera vezivno tkivo Bošnjaka.
- Da nema vjere, mi bismo izgubili identitet, izgubili bismo ono što su naši preci radili. Mi jesmo vjernici i nas je vjera spasila. Dok god su džamije pune mladih ljudi, dok god stotine hiljada ljudi dobrovoljno posti, noću se dižu, ja nisam zabrinut za ovu zemlju. Kad sam prvi put čitao Kur’an, onako cijeli, pomislio sam: ‘Pa kad bismo svi pročitali ovu knjigu, mi bismo bili i bolji ljudi i narod, sve bi se riješilo, sve bi se posložilo. Dobar dio nas bi se probudio i postali bismo ljudi kako to ova Knjiga traži.’ Moja poruka je da čitate Kur’an i budete dobri vjernici – rekao je Izetbegović.
(Amina Bešo)
