Sedamdesetčetvorogodišnji Željko svoj prvi uspjeh u karijeri doživio je 1972. izdavanjem prve singl ploče, a grupa “Bijelo dugme” se tada još uvijek zvala “Jutro”.
Prije nego što je doživio slavu pjevač je istakao da je živio teško, a sa zadovoljstvom se prisjeća svog prvog susreta sa gitarom, koja mu je, kako kaže “postala prijatelj”.
– Živio sam u dosta teškim uslovima, nakon Drugog svjetskog rata, roditelji mi nisu mogli priuštiti onoliko koliko su htjeli, a ja sam probao biti skroman pa sam na određeni način ipak proveo lijepo djetinjstvo. U to vrijeme sam otkrio svoju privrženost muzici, imali smo neki radio u kući pa se mogla slušati muzika. Probao sam zbog toga naučiti svirati usnu harmoniku i osjetiti muziku koju sam stvaraš. U osnovnoj školi sam naučio svirati i mandolinu te sam svirao u mandolinskom orkestru, a u istoj toj školi sam zamijenio mandolinu gitarom i to je zapravo bio moj prvi susret s gitarom, i ostao je zauvijek. Ona mi je postala prijatelj – dodaje pjevač za “100 posto”.
Iako je zavolio muziku svim srcem, Bebek je slušajući roditelje, koji su ga savjetovali da završi školu i pjevanje drži po stani, upisao studije prava.
– Moje opredjeljenje za gitaru i pjevanje u to adolescentsko vrijeme odredilo je moj životni put, bez obzira na to što ja slušao svoje roditelje pa sam završio gimnaziju i upisao pravo. Pripremao sam se za neki, da kažemo, ozbiljan život. Po ocjeni mog oca i majke ipak sam morao voditi računa da gitara i pjevanje budu drugi izbor, da moram završiti školu i osigurati sebi život jer nije lako imati porodicu, a ne imati stalan i siguran izvor prihoda. Računali su da ću onda kad završim takav fakultet – lako naći posao u državnoj službi, dobiti stan. Međutim, vrlo sam ih rano iznevjerio u tome, iako jesam studirao i bio sam čak dobar student! Kod mene je ipak sve određivala želja za pjevanjem, to da u muzici budem svojim glasom prisutan. Istina, osjećao sam da imam određeni talent i da ću morati puno raditi na tome, da ću morati pronaći vlastiti izraz, biti kao niko do tada – prisjeća se Željko.
Solo karijeru Željko započinje 1989. godine, hitom “Sinoć sam pola kafane popio”, a potom i pjesmom “Da je sreće bilo”.
– 89. godine, na samom startu solo karijere počinjem sa “Sinoć sam pola kafane popio”, “Da je sreće bilo”, a kasnije i “Dabogda te voda odnijela”, “Oprosti mi što te volim”, “Što je meni ovo trebalo” i tako dalje. Moja solo karijera odlično počinje uzletom ovakvim pjesmama. Ove pjesme imaju i tu vremensku distancu pa danas možemo o njima pričati kao evergreenima. Potpuno su uporedive s onim što sam pjevao u vrijeme “Bijelog dugmeta”- objašnjava Bebek.
A privatni dio života bio je podjednako uzbudljiv. Iza njega su dva braka, a treću sreću donijela mu je njegova Ružica, žena koja je 34 godine mlađa od njega. Sa Ružicom je 2003. godine dobio sina Zvonimira, a dvije godine kasnije kćerku Katarinu. Iz prethodnog braka sa bivšom suprugom Sandrom ima kćerku Bjanku, rođenu 2002. godine, a iz prvog braka sa bivšom suprugom Spomenkom kćerku Silviju.
