JAŠE LI SCHMIDT ‘MRTVOG KONJA’?

I dobronamjerne kritičare OHR-a i Bonskih ovlasti red je pitati - šta se to kvalitativno novo i dobro promijenilo za proteklih 26 godina ne samo u BiH, već i cijelom regionu? Ako OHR ne valja, ko je taj ko valja i ko može osigurati nastavak integracija cijelog regiona u zapadne strukture?

Christian Schmidt se javnosti danas predstavio konferencijom za novinare.

Na njoj je prilično detaljno odgovarao na pitanja novinara, nastojao demonstrirati stabilnost i odlučnost.

Niti jedan visoki predstavnik nije dočekan s toliko publiciteta u domaćim i svjetskim medijima.

Čak ni čuveni Paddy Ashdown nije sebi uspio priskrbiti toliku “popularnost” na samom početku mandata.

Schmidta je dočekala, s jedne strane blokada političkih lidera bosanskih Srba, a s druge sve brutalnije osporavanje Rusije. Njoj se pridružila i Kina. I za zvanični Peking, njemački političar je “nelegitiman”.

Istovremeno je u dijelu medija njemačkog govornog područja objavljeno nekoliko tekstova koji osporavaju i visokog predstavnika i njegov Ured, smatrajući ih nespojovim s demokratskom praksom, standardima… Poseban “trn u oku” su Bonske ovlasti.

Ljudi, novinari, koji slove za dobre poznavaoce prilika u BiH, propituju bezmalo sve što se tiče Schmidta, ali i samog OHR-a.

Šta je to novo što bi OHR mogao uraditi? Šta je to što OHR već nije probao? OHR je dio problema, a ne dio rješenja u BiH. Država koja želi u EU to ne može ostvariti ako ima stranog upravitelja bez demokratske kontrole… samo su neke od poruka koje se mogu iščitati u tim medijima, piše Politički.ba

Čini se da stolica visokog predstavnika nikada nije bila vrelija.

Schmidt stalno mora odgovarati o Bonskim ovlastima. Svako slovo u tom odgovoru se pažljivo tumači.

I njemu je ne jednom rečeno da u Sarajevo ide kako bi jahao “mrtvog konja”.

OHR je u proteklih skoro 15 godina obesmišljen.

“Brod” je iz temelja, na odlasku, protresao Valentin Inzko. Nametanjem izmjena Krivičnog zakona kojim se sankcionira negiranje genocida i nagrađivanje ratnih zločinaca, OHR je počeo izgledati kao dinosaurus koji se uspravlja iako svjestan da mu se kraj bliži.

Tačno je da Bosna i Hercegovina s OHR-om ne može u Evropu. Barem to stalno ponavljaju birokrate iz Brisela.

Isto kao što je tačno da ni jedna država ne može ući u taj prestižni blok a da prethodno nije riješila odnose s susjetima, sredila granične linije… Osim Kipra! Pola te države odavno je u EU, a druga polovina…

Tačno je i da su ovlasti visokog predstavnika bezmalo faraonske.

Kao što je i tačno da ih je Inzko za 12 godina iskoristio svega DVA puta.

I da ih sada već bivši visoki predstavnik nije iskoristio zadnji put krajem prošlog mjeseca, Schmidt bi i dalje bio osporavan, možda čak i više, oštrije, prizemnije… ovisno o osporavatelju i osporavateljima…

Sigurno među onima koji ga sada osporavaju ili, barem, zabrinuto propituju, ima i istinskih i velikih prijatelja Bosne i Hercegovine. Ako ni zbog čega, ono zbog toga, ne bi smo trebali biti oštri prema njima.

“Podizanje” OHR-a posljedična je reakcija na sve zaoštrenije odnose Zapada s jedne i Kine i Rusije s druge strane.

U globalnoj raspodjeli karata Balkan je jedno od tradicionalnih područja gdje se uvijek prelamaju interesi sukobljenih sila.

Ne trebamo biti ni malo sretni zbog toga, ali nas se ni o tome ne pita.

Niti nas se pitalo.

Za Zapad Balkan, uključujući i Tursku, njihova je interesna sfera, njihovo područje.

Ni Peking, a pogotovo Moskva, to ne prihvataju.

Dolaskom Joea Bidena u Bijelu kuću, Sjedinjene Američke Države voljne su se “s obje noge vratiti” u naš region.

Deklarativno, u Briselu su to s oduševljenjem dočekali.

Istinski, to nije tako.

Briselske su se birokrate dobrano ufurali da su faktor.

Šta to praktično znači?

Evropska unija je neosporno najjači ekonomski igrač u cijelom zapadnom Balkanu. Više od dvije trećine para ide od nje i ka njoj.

I to je sasvim dovoljno.

Doduše, pojavi se neki njemački predsjednik da se čudom ne može načuditi kako je to Beograd iskićen bilbordima Vladimira Putina, iako Rusija ima jednocifren iznos ulaganja u Srbiju, a njega se niko nije sjetio, iako je Unija, pa i ta Njemačka, upumpala u Srbiju milijarde i milijarde eura.

Kako bi isti taj predsjednik reagirao na bilborde Joea Bidena na Kosovu na primjer, nije teško pogoditi.

Ostrašćena rasprava o OHR-u je razgovor nemoćnih. A među njih spada i sam Schmidt.

Niti se oni, pa čak ni novi visoki predstavnik, ne pitaju o tome šta će raditi ili neće raditi OHR.

Odluke o tome se donose daleko izvan Sarajave, i još dalje izvan novinarskih redakcija i sjedišta nevladinih organizacija.

OHR je, usprkos Ashdownovim najglasnijim mogućim upozorenjima 2006. godine, naprasno s dominantne političke pozicije u BiH degradiran u “ključara” koji čeka da stavi katanac samom sebi.

Brutalni slom moći OHR-a, kroz teoriju o “ownershipu” napravio je provaliju u koju je postepeno nestalo bezmalo sve ono što je ta institucija postigla za jedva deceniju postojanja.

Reforme koje su provedene, iskoraci koji su napravljeni, image BiH kao “dragulja uspješne tranzicije” danas su u najboljem slučaju ljušture koje samo nekakva opna drži.

OHR ne može i neće trajati vječno.

Schmidt bi trebao biti njegov zadnji šef.

U proteklih nekoliko dana on je govorio da će ovdje biti nekoliko narednih godina.

Vjerovatno je to procjena Zapada, SAD u prvom redu, da će im toliko vremena trebati kako bi “pošamarali” stvari u BiH i regionu i formirali čvrste i profesionalne institucije koje bi osiguravale dalje napredovanje prema toj sve daljoj i sve nevjerovatnijoj i neuvjerljivoj Evropi.

Za demokratske sisteme jeste čudno do granica neshvatljivosti da neki “tutor” treba biti negdje u Evropi 26 godina nakon okončanja rata.

No, nekoliko je legitimnih pitanja:

  • Šta se to epohalno promijenilo, posebno nabolje, za tih proteklih 26 godina?
  • Ako je OHR suvišan za državu koja hoće u EU, je li to Unija odredila datum ulaska Bosne i Hercegovine?
  • Na koji se način BiH, kao posebno ranjiva, bez OHR-a i zapadnog angažmana, a sama nikako ne može, može zaštititi od prodora ruskih i kineskih nedobronamjernih igrača?
  • Ako OHR ne valja, šta valja? Šta umjesto njega?! Reći da se političari u BiH trebaju dogovarati u najmanju ruku je – glupo! Kako se dogovarati s nekim ko vas svakodnevno ponižava, vrijeđa, negira…

OHR jeste tijelo u nestanku.

Ali, šta god da je ta institucija i njen visoki predstavnik radio i uradio, nezavršeno je i “ownershipom” jako devalvirano.

No, neki temelji postoje i stvari se relativno brzo mogu obnoviti i vratiti na neke ranije postavke.

Niko neka ne sanja povratak Wolfganga Petritscha koji je najčešće i najviše posezao za Bonskim ovlastima, a ni Paddya Ashdowna.

Bosni i Hercegovini treba pošteni posrednik s mišićima koji će sistemski raditi na obnavljanju povjerenja njenih građana ne samo u institucije BiH, već i dobre namjere Zapada.

Je li on Schmidt ili neki drugi Schmidt sasvim je nebitno.

Eksperimentiranje s “ownershipom” obilo se o glavu i Bosni i Hercegovini i Zapadu. Zato se može razumjeti i oprez s kojim Schmidt priča.

Iako je u karijeri političara u Njemačkoj pokazao da zna biti i drčan i neposlušan, u BiH on ima više od jednog šefa.

Ako je došao raditi, naradit će se…

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

POVEĆANA POTROŠNJA MEDICINSKOG KISIKA: ŠTA ČEKA BIH U NAREDNIM DANIMA?

0
Pogoršana epidemiološka situacija u Bosni i Hercegovini, izazvana četvrtim talasom koronavirusa, povećala je potrebu zdravstvenih ustanova za medicinskim kisikom neophodnim u borbi protiv COVID-19.