Pjevaču se, kada je imao 16 godina, ubio otac, a sada je o tome otvorio dušu.
Marović je otkrio i da je zaplakao kada je pobijedio na festivalu “Sunčane skale” jer otac nije bio tu da ga čuje, a onda ispričao i kako je izgledao njegov muzički početak i selidba u Beograd za srbijanske medije.
- U Beograd sam došao 2003. godine, imao sam ugovor sa producentskom kućom. Na svim mogućim tržnim centrima je bio moj poster, ljudi su me salijetali na ulici, bio sam najtraženiji izvođač, a nisam imao dinara u džepu. Sjećam se, dođem sa nastupa i kažu mi sutra ćemo ti dati novac i nikad ga ne dobijem. Kasnio sam da platim kiriju, zagrijavao sam bajat hljeb toliko puta da bi se zapalio u mikrotalasnoj. Sjećam se da sam imao tri mjeseca oko 40 nastupa, jedan za drugim, a završio sam tako što sam jeo ostatke sendviča drugog čovjeka- pričao je Bojan, pa nastavio:
- Dešavalo se da se probudim ujutru i nemam od čega da kupim doručak. Onda izađem na ulicu i ljudi se slikaju sa mnom, a ti samo moliš Boga da ne sretneš nekoga da moraš da ga pozoveš na kafu, jer nemaš kako da je platiš. Danas se toga ne stidim, jer je to trnje koje je moralo da mi načne kožu i da shvatim da zbog muzike treba krvariti. Tada sam bio ponosan da ovo sve kažem, tek poslije 20 godina sam riješio da ispričam istinu, jer na estradi ne smiješ da ćutiš. Oduvijek sam se razlikovao od estrade i zato i nisam za šoubiznis. Samo sam želio da budem jedan običan momak iz kraja i danas se tako ponašam. Nikad nisam žudio za skupim stanovima, kolima, već sam želio da imam novca da bih uložio u muziku. Nikad se nisam bahatio, jer sam tako vaspitan. Tad na početku nisam želio da sjedim po kafićima, nisam izlazio u grad, na nastupe sam nosio knjige, to me je držalo budnim i trezvenim, a ne estradne priče. E to me je na kraju i koštalo i zato sam bio toliko puta opljačkan od strane menadžera.
Bojan je otkrio kako niko nije vjerovao u njegov uspjeh, i da su mu čak sa “Sunčanih skala” poručili da je njegova pjesma glupa.
- Prvo su me odbili za festival, rekli da je pjesma jako glupa. Međutim deset dana pred festival su me opet pozvali i rekli da sam prošao. Mama me je odvela na pijacu kod jednog lika koji je valjao italijansku robu i tu sam se obukao. Samo sam joj rekao: “Budu li se ljudi sprdali sa ovim što si mi kupila, stvarno ću da se iselim iz Podgorice od sramote”. Prvo nisam ni htio da idem, te sam u posljednjem trenutku prevagnuo. Sjeo sam na autobus sa svega 15 eura u džepu i otišao za Herceg Novi. Tamo su me naravno dočekali kao klasičnog balavca, nisu ni imali sobu do posljednjeg trenutka za mene. Međutim, kad sam odradio probu, znao sam da ću pobijediti i tako je i bilo – rekao je pjevač u emisiji “Preživeli”, prenosi Telegraf.
