JEZIVA PRIČA ŽENE NA KOJOJ JE ZLOGLASNI DR. MENGELE RADIO EKSPERIMENTE U AUŠVICU

Doktor Josef Mengele postao je masovni ubica u Aušvicu.

Poslije rata je pobjegao u Južnu Ameriku. Žrtve koje su preživjele njegove torture, pate i danas, a njegova porodica se odbija suočiti sa prošlošću.

  • Njegovog lica se više ne mogu sjetiti, samo njegovih pedantno očišćenih čizama. Kad bih čula njegove korake, zavukla bih se pod drveni ležaj, skupila se, zatvorila oči. Mislila sam da me neće naći – pripovijeda u razgovoru za “Deutche Welle” Lidija Maksymowicz, jedna od Mengeleovih žrtava.

Ona je kao trogodišnja djevojčica u decembru 1943. dopremljena u Aušvic – Birkenau. Nijemci su njenu porodicu  iz okolice Minska u Bjelorusiji strpali u taj koncentracioni logor.

Scene koje je vidjela nakon dolaska u logor, do danas nije zaboravila. Bilo je to usred noći, prilazi su osvjetljavali reflektori, pripadnici SS-a su vikali, psi su lajali. Porodice su brutalno razdvajane. I Lidija je odvojena od svoje majke i smještena u dječiju baraku. Ona je bila izgrađena od drveta, unutra su bili dugi redovi drvenih ležajeva. Umjesto madraca, na njima je bila slama. Sve je bilo puno gamadi, pokrivači su bili kruti zbog prljavštine. Djeca su patila od gladi i hladnoće. No, više od gladi i hladnoće plašio ih je dolazak doktora Mengelea.

“Anđeo smrti” dolazi u Aušvic

Josef Mengele najstariji je sin Karla i Walburga koji su imali porodično poduzeće u Ginzburgu na jugu Njemačke. Studirao je medicinu i antropologiju. Nakon dvostruke promocije, na Institutu za biologiju u Frankfurtu istraživao je nasljeđivanje i rasnu higijenu.

Mengele se u ljeto 1940. dobrovoljno javio u jedinice SS-a. Tri godine kasnije, kao 32-godišnjak je poslan u Aušvic sa srednjim časničkim činom. Logorski doktor bio je posebno aktivan prilikom selekcije zatvorenika. Zanimala su ga posebno djeca, prije svega blizanci i djeca patuljastog rasta.

Mengele je provjeravao može li se boja očiju promijeniti injektiranjem boje. Djecu je operirao bez narkoze. Blizance bi namjerno zarazio tuberkulozom i pjegavim tifusom. Pri tome su mnoga djeca umirala, a druga ciljano bila ubijena. Zatvorenici su ga nazivali “Anđeo smrti”.

Mala Lidija nije se mogla sakriti od Mengelea. On je na njoj testirao vakcine. Nakon bezbrojnih injekcija, ona je bila više mrtva nego živa. Kad je njena majka kriomice ušla u dječiju baraku kako bi joj dala nešto hrane, našla je svoje dijete onesviješteno, ležalo je s visokom temperaturom na drvenom ležaju.

Mengele nije bio bolesni sadist ni fanatični nacionalsocijalist, napisao je Zdenek Zofka u svojoj knjizi “Ginzburg u vrijeme nacionalsocijalizma”.

Historičar pretpostavlja da je on bio “beskrajno ciničan” pa da je zbog toga mogao svoje žrtve promatrati kao “već mrtvi materijal”, a ne kao ljude.

U januaru 1945., nešto prije nego što je Crvena armija došla do Aušvica, Mengele bježi prema zapadu. Pod lažnim imenom skrivao se u blizini Ginzburga, a 1949. pobjegao je u Južnu Ameriku.

Nacističkog zločinca za kojim je bila raspisana međunarodna potjeranica, novcem je pomagala njegova porodica. Josef Mengele poginuo je 1979. prilikom nesreće na kupanju u Brazilu. Porodica je dugo skrivala njegovu smrt i tek se 1985. saznalo stvarno stanje.

Pretpostavlja se da je porodica htjela izbjeći kaznu. Naime, nakon pet godina, zastarijeva zločin skrivanja informacija o traženoj osobi.

Bježanje od medija

“Mengele”, javila se jedna žena kad sam nazvao telefonski broj Fondacije “Familie Dieter Mengele Sozialstiftung” u Ginzburgu. Kad sam zamolio za termin za razgovor, odgovorila je: “Nismo zainteresirani za kontakte s medijima.” I poklopila slušalicu.

Fondaciju je 2009. osnovao Dieter Mengele, sin Aloisa Mengelea. Ona je do sada darovala više od 250.000 eura u dobrotvorne svrhe. No, sa prošlošću ne želi imati nikakve veze. Ne učestvuje u fondaciji za obeštećenje prisilnih radnika ni građanskim projektima koji podsjećaju na žrtve Josefa Mengelea.

Građani podsjećaju na Mengeleove žrtve

Zahvaljujući angažmanu gimnazijskog profesoraSiegfrieda Steigera, u rodnom mjestu Josefa Mengelea Ginzburgu podignut je spomenik Januszu Korczaku, poljsko-jevrejskom učitelju, koji je 1942. ubijen u njemačkom logoru smrti Treblinki. Štajger je pokrenuo i dramsku grupu koja od 2005. izvodi komad “Potpaljivanje – ili Josef M. i njegovi istomišljenici”.

  • Kritiziramo sve doktore koji provode zločinačke pokuse na ljudima – kaže Štajger.

Iz civilnog društva je potekla ideja o gradnji spomenika žrtvama Josefa Mengelea. Impresivnu ideju s desecima ljudskih očiju dali su učenici gimnazije u Ginzburgu.

Lidija je 27. januara 1945. doživjela ulazak Crvene armije u logor.

  • Nakon oslobođenja, u baraci je bilo 160 djece u dobi od dvije do 16 godina. Ja sam najduže bila u Aušvicu – kaže ona.

U Aušvicu – Birkanauu ubijeno je 200.000 djece.

Nakon rata, Lidiju je usvojila jedna poljska porodica. Njenu majku se dugo smatrali mrtvom. Tek nakon više godina, majka i dijete ponovo su se pronašli.

Strah od doktora Mengelea je ostao. Kad bi se igrala s drugom djecom, Lidija je upozoravala: “Ne vičite tako glasno, inače će doći Nijemci.”

Lidija Maksimovič je nakon rata postala hemičarka, udala se, osnovala vlastitu firmu. No, boravak u logoru ostavio je trajne posljedice:

  • Nisam bila u stanju stvarno i iskreno voljeti. Nisam mogla ni vlastito dijete voljeti onako kako bi trebala jedna majka – kaže Lidija.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE