- Smiljanina spavaća soba je odmah pored mjesta na kojemu je škrinja, dijeli ih samo zid. Kako je mogla mirno spavati sve te godine znajući da je iza zida tijelo njene sestre – upitala se Jasminina rođakinja kad je u februaru čula gdje su našli Jasminu.
- Sama pomisao da sam prolazila kraj škrinje u kojoj je bilo Jasminino tijelo… Bila sam u toj kući, družila se sa svima njima, čak i s Jasminom – rekla nam je žena koja je željela ostati anonimna.
Nestanak prijavili 2005.
Truplo je bilo na dnu zamrzivača zatrpano gomilom vrećica. Kći optužene Smiljane rekla je kako su, kad su čistili škrinju, ona i njezin zaručnik David Balent, kad su počeli čistiti zamrzivač, uzeli neke vrećice sa zamrznutim povrćem, no kako je bilo puno leda, ostavili su da se odmrzava do idućeg dana.
Na suđenju Smiljani Srnec svjedočili su i policajci koji su istraživali nestanak Jasmine Dominić.
- U augustu 2005. majka okrivljene došla je prijaviti nestanak kćerke. Prilikom dolaska sastavljen je zapisnik o nestanku i obavljen razgovor s gospođom. Raspisana je potraga za nestalom, tražen je signal mobitela i poduzete su sve radnje koje se i inače poduzimaju. Nakon tog događaja, otprilike nakon mjesec dana, i gospodin Dominić je došao prijaviti nestanak te je sa sobom donio osobne dokumente nestale – rekao je Vladimir Makar, koji je tad bio službenik Policijske postaje Čakovec. Dodao je kako mu je bilo čudno što su im rekli da je 2000. otišla na školovanje, a nestanak prijavili tek 2005.
- Rekla je da je u međuvremenu porodica kontaktirala s njom, da je razgovarala sa sestrom – rekao je svjedok. Katarina Dominić je u prijavi navela kako je vrijeme nestanka kolovoz 2000., a kao lokacija su navedeni Zagreb i Dubrovnik.
- S obzirom na to da je u to vrijeme bilo rečeno da nestala studira u Zagrebu, raspisana je potraga za nestalom. Poslani su dopisi svim upravama, pa tako i PU zagrebačkoj da provjeri na fakultetu i s njezinim kolegicama. To je bilo prije mnogo godina te se za nestale osobe nije mogao dobiti izlist poziva. Naime, s obzirom na to da nisu postojale indicije da je počinjeno kazneno djelo, izlist se nije mogao dobiti. Radile su se i druge radnje. Razgovaralo se sa susjedima, slali su se dopisi, uglavnom se to obavljalo – rekla je Gordana Štefinec, koja je tad u policiji radila na poslovima potrage.
Policajac Josip Jalševec je od 2015. radio na nestanku.
Inzistirala na poligrafu
- Počeli smo ponovno provoditi razgovore sa svima koji bi mogli nešto znati. Razgovarali smo sa Smiljanom i Ivanom Srnecom. Htjeli smo ih poligrafski ispitati. Kod Smiljane je to bilo na njezino inzistiranje jer je htjela otkloniti bilo kakve sumnje. No zbog terapije je bila nepodesna. Ja sam 2015. vodio Ivana Srneca na testiranje. Došao je do ispitivača pa odbio. Smiljana je 2017. opet htjela na poligraf, no opet je nismo mogli testirati zbog terapije – rekao je Jalševec dodavši kako je, dok su se vozili na testiranje, kašljala, govorila da je bolesna i bila uznemirena.
- Kad smo se vraćali iz Varaždina, bila je mirna i izgledala je kao da je zaspala – rekao je svjedok napomenuvši kako je do prijave nestanka rodbina govorila da Smiljana kontaktira s Jasminom da radi u Francuskoj, s dečkom, da radi poslove preko studentskog servisa…
Smiljanina majka Katarina bila je na poligrafu, no otac Martin Dominić nije.
