Piše: Edina Bakić
Isti sadržaji i isti gosti godinama i u Bosni i Hercegovini šire propagandu i ogromne laži o Bosni i Hercegovini, negiraju zločine i genocid, propagiraju mržnju. Je li vrijeme da se emitovanje ili reemitovanje takvih sadržaja zabrani i u našoj državi?
Naša gošća u studiju DDBiH bila je Kada Hotić, Predsjednica Udruženja Pokret “Majki enklava Srebrenica i Žepa”.
Kako smo čuli u prilogu, Bosancima i Hercegovcima nije nepoznata ovakva propaganda – je li pravi trenutak da, poučeni iskustvom, reagujemo ovoga puta?
- Mi se cijelo vrijeme suočavamo sa poricanjem ratnih zločina i genocida koji su počinili. Sve je to javnosti poznato. Mi “Majki enklava Srebrenica i Žepa” i druga udruženja izborile smo se na neki način da se ta istina ne krije i da se prihvati od strane počinioca i njihovog naroda kao što je Vojsilav Šepelj javno pričaju o tome.
Cilj ovakvih sadržaja i kanala nije informisati nego oblikovati javnost i pripremiti je za neke stvari koje će se desiti, smatraju stručnjaci. Gospođo Hotić, na koji način ovakve emisije oblikuju javnost?
- Treba ih zanemariti, i ne davati im na važnosti. Bila sam na suđenju u Beogradu gdje je Vojislav Šešelj doša sa svojim radikalima i tako smo se prepucavali. Na kraju je rekao „da sam Kadu upoznao prije rata, rata ne bi bilo“, i poslije je pitao za mene. To znači da nisam sebi dozvolila da me iritira. On je škart i trebaju ga se odreći svi, posebno omladina, jer oni trebaju da se zdravo odgajaju.
Kako se vi, kao preživjela žrtva genocida, osjećate kad vidite da televizije s nacionalnim frekvencijama u susjednoj zemlji daju prostor presuđenim ratnim zločincima da govore neistinu, šire mržnju i prijete?
- Od njih ne očekujem bolje, ali se potajno nadam da će priznati ono što je urađeno. Mi smo napisali histoiju bijelim nišanima, ona nije izmišljena. Svaka medijska kuća trebala bi da vodi računa da smanji iznošenje u javnosti, njihova retorika je otrov za omladinu, i tako ih vode u propast. Često kažem neću halaliti i oprostiti nemam pravo to uraditi u ime svog mrtvog sina, ali očekujem da taj narod prihvati i prizna ono što su uradili. Ja u Nijemcima mogu da vidim prijatelja jer su priznali zločinac, ali i ne u onima u Srbiji koji to ne priznaju.
Koliko su za buduće generacije opasne ovakve medijske propagande i može li to imati ikakve veze s posljednjim događajima u Prvoj osnovnoj školi u Srebrenici, napadu na djevojčicu pod hidžabom i nošenje četničkih obilježja?
- To je utjecaj na omladinu, i nema ga da nije učestvovao u ratu. Nijedan nije ostao s nama svi su otišli na stranu agresora, zato sada preko djece smiruju svoju savjest. Mezarje u Srebrenici dovoljno im je da pogledaju i sjete se šta su uradili.
9Koliko ova priča doprinosi još intenzivnijem negiranju genocida u našoj zemlji?
- Istina se ne može obrisati nikakvom gumicom, koliko god oni negirali presude postoje. Oni počinioci i narod koji je bio uz njih dobro znaju koji je plan bio. To što su doživjeli u ovom ratu Bošnjaci takvo poniženje nigdje se nije doživjelo, civilno poniženje. Zato oni imaju veliku muku i teret da se oslobode toga ali idu krivim putem.
Nedavno ste tražili da se u kompleksu memorijalnog centra u potočarima gradi stub srama za one koji negiraju genocid. Hoće li se to desiti i ko će na taj stub?
- To stoji, ali trenutno sada gledamo na to ko priznaje zločin a ko ne. Važno je ko je spreman da kaže istinu, imamo i ljude van naše zemlje koji su pravedni ali i nepravedni. Svaki čovjek nam je bitan, ali nadam se da će zločinci visiti na stubu srama. Nije isti onaj čovjek koji se branio i koji je napadao.
Video pogledajte OVDJE.