Ulicama kojim je danas trebala Džena Gadžun trčati mrtve su, svaki čovjek u nevjerici i zbunjenog lica traži što je kraći put do vlastitog doma. Dom u kojem će u glavu pokucati misli o sudbini porodice Gadžun, sudbini koju i sam može doživjeti – a nemoćan je!
Mrtvu, sablasnu atmosferu u gradu siječe tek po neki zvuk iz obližnje automehaničarske radnje, ili ubrzanog saobraćaja. Ulicama ne šetaju oni koji su šetali do jučer a trebali su i danas, u parkovima nema smijeha niti rijeka Zgošća žubori kao što je žuborila ranije.
Nije ovo priča koja zvuči kao san iz kojeg ćete se probuditi i nastaviti sretno sa svojim svakodnevnim životnim navikama, ovo je ogromna tuga, ogromna opomena za sve nas. Osjetili su to i privrednici, u razgovoru sa njih nekoliko kazali su da je danas vrlo slaba posjeta, vrlo slabo se kupuje a još slabija je komunikacija. Kažu da vjeruju kako su ih potresli prizori koji su objavljeni na internetu u medijima te da im nije do života, vjerujemo.
U ugostiteljskim objektima danas nema muzike na koju su gosti navikli, ima muzika koja ledi krv u žilama kada je čujete i sjetite se šta se desilo jednom mladom ocu koji je borio se kroz život da bi mu nesavjesni uzeli ono za što je najviše radio, borio se i volio – dijete, malenu Dženu.
Džene Gadžun više nema, otac Muris je na posljednjem rastanku spustio mali tabut u duboko iskopani mezar, sa suzama je napustio grobno mjesto dok su ga za ruke držali članovi porodice. Teško je to bilo gledati na fotografijama, videosnimcima, još teže onima koji su prisustvovali dženazi a porodici najteže cijelo vrijeme.
Kakanjske ulice uskraćene su za još jedan mladi život, mladi život koji je ugašen zbog loše birokratije i nesređenog sistema, kojeg su ugasili oni kojima je novac jedina vrijednost u očima. Na nama je koliko brzo ćemo zaboraviti ili ćemo iz dana u dan zahtijevati glasno i tražiti istinu kako bi odgovorni bili kažnjeni a naše dijete ne bude sljedeće kojem će novac „pojesti“ mladost.
Pogledajte video OVDJE.
(Emrah Fejzović)
