Paula Batič se u Kakanj iz Slovenije doselila još davne 1947. godine. Rođena je u Pečniku kod Idrije 04. januara 1920. godine, a u subotu je proslavila jubilarni 100.-ti rođendan.
Batič nije krila oduševljenje prilikom posjete načelnika Općine Kakanj, Aldina Šljive.
U opuštenom razgovoru sa načelnikom podijelila brojne pojedinosti iz svog privatnog i poslovnog života. Jedna od njih vezana je svakako za veliki istraživački hobi.
Budući da se često zapućivala na okolne uzvisine u potrazi za rijetkim biljem, uvijek je uz sebe imala šaku soli spremne za slučaj samoodobrane, što bi podrazumijevalo njeno bacanje u oči napadača.
Taj svoj odbrambeni patent vješto je krila sve dok sasvim slučajno kćerka Olga, inače penzionisana prosvjetna radnica, jedne prilike nije našla kesu soli među ubranim biljkama.
Prosto objašnjenje njene majke obje je navelo na smijeh.
Aldin Šljivo je gospođi Batič je s prigodnim poklonima i rođendanskom tortom čestitao desetu deceniju i ujedno odao priznanje na ime bogatog radnog i životnog iskustva.
Kakanj je, kako kaže, zavoljela na prvu, tako da se rado i s ponosom osjeća Kakanjkom. Svog pokojnog muža upoznala je upravo u našem gradu, gdje je rodila i njihovo troje djece, ostavši tako trajno vezana uz Kakanj.
Prema njenim riječima, tajna dugovječnosti krije se u pozitivnom i vedrom duhu, kao i zdravom načinu života, pri čemu posebno ističe ljubav prema ljekovitom bilju. Iako je zakoračila u 11. deceniju, poprilično je dobrog fizičkog i mentalnog zdravlja, što joj omogućava da svojim sjećanjem dosegne do najranijih dana mladosti.
