Njegova kćerka Beba medijima je uspela da potvrdi očevu smrt samo jednom riječju – kratkim “da”.
- Neko bi pomislio da sanjati svake noći isti san znači nedostatak mašte, ali tu se radi jedino o nedostatku mašte onog ko bi to uopšte i pomislio – pisao je Đorđe Balašević u svojoj “Knjizi koje nema”.
Nije tako davno bila 2018. godina kad je ovo djelo bilo pravi hit beogradskog Sajma knjiga, na kojem se tražio primjerak više, kao i uvijek i sa svim gdje je Đole bio u igri, jer čak i oni koji se sa njim nisu u svemu slagali, morali su da mu se dive.
Bio je jedan jedini.
A baš u toj knjizi, koja vrca od njegovog jedinstvenog humora i mašte, ima jedna priča koju treba čitati s posebnom pažnjom. Zato što nije izmišljena – ona nosi sjećanje na jedan od najtežih perioda u životu Đorđa Balaševića.
Jelena Beba Balašević, njegova kćerka, ispričala je tada da je to “bajka” koju su joj pričali kad je nakon teške saobraćajne nesreće, u kojoj je povrijedila kičmu, ležala nepokretna u bolnici i prolazila kroz pakao. Govorila je da je to priča koja joj je pomogla da ponovo stane na noge.
- Ne bi bilo tačno reći da je ovo prva Đoletova bajka. OK, prva tatina bajka. Neću kriti da ovu vijest pišem ja, Beba, srednje dijete i jedan od urednika (smijem da se foliram malo). Dakle, bilo bi to nefer prema Lijepoj protinoj, Boži Pubu, prema Uspavanki za dječaka, prema, na kraju krajeva pjesmi koju najviše izbjegavam: Naopakoj bajci. Spomenuti likovi su (vjerovatno) izmišljeni, oni žive i dalje u fantastičnom pejsažu vrbaka pod mjesečinom, u birtiji okruženi kibicerima u transu, negdje tamo gdje im je zauvijek lijepo. No, Naopaka bajka nažalost nije izmišljena.
U njoj su stvarni i bolnički suteren kao tunel ka nebesima i hladni čelik skalpela i onaj prvi snijeg koji u ovoj priči ne donosi čudnu pjesmu, praporce i svatove. Čekaj, to je on o tebi pisao? Ono kad si imala nesreću? Je l’ ti stvarno pričao bajku, pitali bi radoznalci. Nisam je ja imala. Imali smo je svi. I nije tema za ovu priliku. Ali da, jeste, pričao mi je puno. I tata i mama i Lola i Aleksa, pričali su mi bajku o tome da ću izaći pješke iz bolničke sobe i ta bajka se na sreću obistinila. Mislim o tome upravo sada, dvadeset godina posle Naopake, dok sjedim i kucam malu vijest da je tata napisao bajku koju neću izbjegavati. Naprotiv.
U međuvremenu sam diplomirala književnost pa imam pravo čak i malo da se foliram u ulozi književnog kritičara, a šta bolje definiše pravog knjiškog moljca od parafraziranja Šekspira? Dakle, Knjiga Koje Nema je građa od koje se prave snovi, a čitav naš život je snom zaokružen. To je bajka koja te rastuži kada se završi… Ne zato što nije sretan kraj, jer onda baš i ne bi bila prava bajka, već zato što je kraj. Kao urednik, morala sam da je pročitam nekoliko puta. I moram da priznam da je biti urednik ove knjige također posao iz bajke. Ovo je knjiga o Knjizi koja povezuje prijatelje… I sasvim sam sigurna da će povezati sve Nas – napisala je tada Beba.
Đorđe Balašević preminuo je na Infektivnoj klinici u Beogradu zbog teške upale pluća. Bio je jugoslovenski i srbijanski kantautor i pjesnik. Bio je član grupa Žetva i Rani mraz, a 1982. je započeo solo karijeru. Ukupno je objavio 12 albuma. Glumio je u nekoliko televizijskih serija, za koje je pisao i muziku, piše Nova.rs.
Singl Računajte na nas, iz perioda dok je bio član Ranog mraza, postigao je veliku popularnost u socijalističkoj Jugoslaviji i ostao je popularan među jugonostalgičarima. Tokom devedesetih je bio veliki kritičar politike Slobodana Miloševića.
