Dječak koji je prvi put počeo šutati krpenjaču u mostarskoj ulici Opinski put u kojoj se nanizalo nekoliko kućica uvijek je bio posebno vezan za grad na Neretvi. Dva kamena kao stative, kao i u svakoj bosnaskohercegovačkoj mahali i među njima dječak Dušan.
Mjesto između stativa ubrzo će zamijeniti u vrhu napada i to će se ispostaviti kao pun pogodak. Bio je najbolji golgeter u svojoj školi, a ubrzo je za njega čuo i Sulejman Rebac i sve ostalo je historija.
Pravac u Mostar
Danas je Bajević selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine, a za omladinske selekcije reprezentacije Bosne i Hercegovine odigrao je mnogo utakmica još kao junior, piše Klix.ba.
Prije 43 godine nalazio se u Beogradu na obaveznom vojnom roku već kao reprezentativac Jugoslavije i jedan od najboljih nogometaša od Vardara do Triglava. Mjesec dana prije kraja obavezne vojne službe u JNA Bajević je razgovarao za beogradski Tempo.
Trenirao je tih dana Bajević s Partizanom kako bi ostao u formi, a glavno pitanje nogometne javnosti u Jugoslaviji bilo je “gdje će Princ s Neretve nastaviti karijeru?”
Dok je šetao Beogradom davne 1976. godine Bajević je novinaru Tempa otkrio zašto nije došao, iako je mogao, u redove vječitih rivala iz grada na Dunavu.
- Nekoliko puta sam mogao da pređem ovdje da igram nogomet. Volim ovaj grad, a sada, otkad sam u vojsci, zavolio sam ga još jače, još mi je bliži. Ali, ja nikada ne bih mogao bez Mostara. Samo je to razlog što svojevremeno nisam prešao u Beograd… Taj Mostar je za mene fatalan, on je ljubav bez koje ne mogu – rekao je Bajević tada i nabrojao svom sagovorniku ljubavi mostarske, prijatelje, svoju Begu i druge razloge zbog kojih tokom igračke karijere Neretvu nije zamijenio Savom i Dunavom.
Samo je jednom ukrao
Priznao je tada da je samo jednom u životu ukrao. Nije Bajević lopov, nije ukrao ništa materijalno, nego ono što svi mi ponekad od nekoga ukrademo – ljubav. “Ukrao” je Bajević srce svoje supruge Bege.
- Samo ljubav smiješ da ukradeš. Samo se ta krađa oprašta. Šalim se, mada mislim da ovdje ima neke istine – rekao je tada Bajević, a u Tempu je navedeno da Bajević jednako lijepo i zanimljivo priča i o nogometu, i o životu, i o ljubavi, i o sitnim stvarima do kojih ljudi drže, ili ne drže.
Upravo su te sitne stvari one koje prave razliku, a Bajević do njih drži, drži do svoje supruge Bege, svoje majke Danice, svog Mostara i svoje Bosne i Hercegovine. Zato nema sumnje da je Bajević trenutno pravi izbor pred historijske utakmice reprezentacije. Jer, pored neupitnog znanja, potrebna je i ljubav, a Bajević voli.
- Uvijek i u svakoj prilici, kada je riječ o najtanjim emocijama, ističem da u životu imam tri najveće ljubavi: majku Danicu, suprugu Begu i moj grad Mostar – rekao je jednom prilikom Bajević.
Prinče, dobro došao kući, čeka te zelena rijeka i jedna barka koja iz Mostara plovi prema Bilbau i Dublinu.
