Naše pobjedničko putovanje u Dubai
- Otprilike godinu dana nakon dijagnoze, kada sam prošla 16 ciklusa kemoterapije, operaciju, 30 ciklusa zračenja i kada su liječnici i nalazi potvrdili da sam se riješila zločestih stanica, došlo je i vrijeme planiranja našeg velikog putovanja. I u godini liječenja, kada je znalo biti zahtjevnih situacija i trenutaka, svako od nas u porodici, a pogotovo kćerke, tješio se činjenicom da ćemo jaaaako uživati kada to sve završi i kad se nagradimo putovanjem. Tako suprug i ja nismo žalili dati cijelu ušteđevinu za put u Dubai! Neki su rekli da je to ludost, da će mi možda trebati novci za liječenje ‘ako se vrati’. Ni suprug ni ja nismo dvojili…Dubai s kćerkama je naš, to je šlag na torti zdravlja! I tih 5 dana, koje smo proveli u Dubaiju s mojom prvom kosicom na glavi, sigurna sam da će svatko od nas pamtiti cijeli život. Te emocije koje sam tada osjećala su neopisive i kada danas gledam fotografije suze mi idu…
Danas se, kaže, osjeća pobjednicom. I to ne samo zbog svoje snage, preživljavanju terapija, zbog današnjih urednih nalaza neko i u konačnom priznanju samoj sebi da je ok biti nesavršena, da je ok ponekad biti i loše volje, tužna, uplašena, biti slaba i potražiti pomoć.
- Danas moj život nije moj planer i ‘to do’ lista, danas ne jurim kroz njega, danas se trudim zaista živjeti.
Trenutno je posvećena pisanju brojnih projekata koje aplicira na natječaje preko kojih će pomagati ljudima, i kao logoped djeci s govorno jezičnim teškoćama, i kao žena oboljela od karcinoma drugim onkološkim pacijentima. To ne doživljaj kao poslovne projekte, već kao svoje egzistencijalne projekte. Kada daje drugima, u njenom životu ne nedostaje dobroga. “Suosjećajući, ja bolje razumijem i sebe.
Tako liječim i svoje rane, to je moj put iscjeljenja, tako osjećam svrhu i to je danas moje zdravlje. Više ne robujem životu… Sada je moj život moja pjesma, kako kažu stihovi pjesme na koju sam otplesala svoju prvu koreografiju u životu s plesačicama iz udruge Sve za nju. Prvi put sam stala na pozornicu i pobjedonosno digla svoje ruke u zrak, ne mareći ni za trbuh, ni za celulit, ni za kosu, već samo za onaj dragocjeni osjećaj Života u meni! – zaključila je svoju priču Ivana.