Šta se dešava na svjetskom tržištu, koji se sve načini koriste za nabavke i kako je i uz novac i sve resurse nemoguće doći do opreme. Svjedoče tome prazni kanadski avioni koji su se vratili iz Kine jer nisu mogli doći na red. Sve ovo ukazuje koliki je uspjeh danas uopće doći do respiratora koji jesu važni za ljudske živote.
Zna to i Milorad Dodik koji za Republiku Srpsku već nekoliko puta traži pomoć od Srbije i najavljuje dolazak respiratora koji nikako i da dođu. S druge strane Vlada Federacije dobavila je u Sarajevo 80 respiratora koje je na aerodromu dočekao premijer Fadil Novalić. I postao problem broj jedan u Sarajevu. Zašto?
Već nakon prvih informacija o pandemiji koronavirusa u svijetu, pokazalo se (uz svakodnevne vijesti iz Italije o velikom broju oboljelih i umrlih) da je medicinska oprema neophodna za borbu protiv ovoga virusa u deficitu. Radi se o zaštitnoj opremi, maskama i respiratorima za koje do tada mnogi građani nisu ni čuli, niti su znali šta je njihova svrha. Ali nakon brojnih vijesti kod građana se formiralo mišljenje da od respiratora zavisi hoće li neko zaražen koronavirusom živjeti ili umrijeti, piše Avangarda.ba.
Svjetske zalihe potrebne medicinske opreme brzo su se praznile, Evropa donijela odluku o zabrani izvoza ove opreme, a Kina, koja je zvanično do tada prošla prvi val pandemije koronavirusa koji se na čitav svijet i proširio iz Kine, nametnula se kao jedini izvor snabdijevanja za sve, od Kanade, SAD, Rusije…, do zemalja Zapadnog Balkana.
Kina profitira na pandemiji
Upravo Kina, kao najveći proizvođać tražene i neophodne medicinske opreme za borbu protiv koronavirusa na kraju će od pandemije i najviše – profitirati. Avioni iz cijelog svijeta stoje u redu dok se provede uvedena procedura: firme koje kupuju ovu medicinsku opremu moraju imati dopis svoje vlade da je nabavka koju vrše za njihovu državu; dopis se dostavlja kineskoj vladi i tek nakon njenog odobrenja može doći do kupnje, odnosno izvoza. A dok cijeli svijet stoji u redu pred kineskim vlastima cijene se itekako mijenjaju obezbjeđujući Kini ogromne profite.
Njemačka kompanija Bauerfeind ima svoje podružnice u 27 zemalja svijeta i iako joj nije primarno poslovanje s maskama, zaštitinom opremom i respiratorima, prilagođavajući se situaciji postali su jedan od dobavljača. Direktor Bauerfeinda za Bliski Istok i Afriku, Karl Schmidt, u intervjuu koji je prije nekoliko dana objavio zagrebački Večernji list, govorio je o enormnom povećanju cijena.
Primjera radi, prije pandemije kineske tvrtke pakiranje od 100 komada nitrilnih rukavica prodavale za dva do 2,45 dolara da bi njihova cijena od 2. marta, kad se koronavirus već proširio svijetom, porasla na četiri dolara po kutiji, potom na sedam, a sad je već narasla na 12 dolara.
Po Schmidtu isto je i s cijenama maski, respiratora i druge medicinske opreme koja je potrebna za borbu protiv koronavirusa i navodi kako je cijena maski onih najviše kvalitete prije pandemije iznosila 15 centi po komadu, a sad kineske tvrtke za takve maske traže od 40 do 45 centi. No, situacija s respiratorima je, kako kaže Schmidt, još i gora: “Prije pandemije respirator s potrošnim materijalom za godinu dana u kineskim tvornicama mogao se nabaviti za 15.000-16.000 dolara, a sad je njegova cijena narasla na 29.000-53.000 dolara.”
Ali, ni to nije sve, jer se po Schmidtu onda dešavaju i novi zapleti: proizvođač od kojeg je naručio robu obeća mu isporuku respiratora u junu, julu ili augustu, a u međuvremenu mu stiže ponuda od preprodavača respiratora koji nudi isporuku odmah, ali po uvećanoj cijeni. Schmidt je dicidan: “Kinezi svoju ekonomiju grade na našim leđima. A nama se usto trošak prijevoza povećao 300 posto. Sad je smiješno kad se govori da Kina pomaže Europi, kad oni na, primjerice, respiratorima koje od njih kupujemo sad po ovim cijenama zarađuju milijune.”
Crno tržište i sigurnosne službe
Zbog povećane potrošnje, ne samo da se dižu cijene, već se bukvalno na ljudskoj nesreći bogate i preprodavci, jer i uz postojanje sredstava teško je doći na red i dobiti potrebne respiratore, a stvara se i crno tržište. O svemu ovome će se sigurno više znati kad prođe pandemija i počnu se svoditi računi, među kojima i onaj kako je i koga Kina pomagala i kome su bili više “prijatelji”, ali i zašto.
Nema nikave sumnje da kineske vlasti maksimalno koriste nastalu krizu za svoju promociju. Dovoljno je, recimo, samo pogledati stranicu kineske ambasade u Sarajevu, ili čak ni to, o prijateljskoj Kini je naša javnost zatrpana izjava koje dolaze najviše od Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Uz to, kinesko prijateljstvo se nameće kao alternativa građanima protiv Evropske unije i NATO-a. No, da li je baš sve tako kako tvrde Dodik i Vučić, a većina medija prenosi bez ikakve provjere?
U opsežnom intervjuu koji je dao 18. aprila Vučić je objasnio i kako je nabavio respiratore, “samo” je “zaboravio” pomenuti da je do 5. aprila Srbija već potrošila, kako je objavljeno, 370 miliona eura za nabavku medicinske opreme, na prvom mjestu respiratora. No, Vučić nije propustio istaći kako se svi hvale da ih proizvode, ali trče u Kinu da ih kupuju, jer njemačkih nema dovoljno.
Priznao je da je ta nabavka bila najteža, jer nije bio problem imate li novac nego način kako doći do respiratora: “Dovoljno je da pročitate tekst u New York Timesu koji govori o ulozi Mosada, o tome kako je Izrael nabavljao svoju zaštitnu opremu, posebno respiratore, da je Mosad i da su sve tajne službe sveta igrale ključnu ulogu. I mi smo se na isti način ponašali. Bavili smo se time i uspevali smo. Bili smo veoma uspešni.” Postoje, nezvanično, informacije da je oprema u Srbiji nabavljana i preko Izraela i Egipta.
Niti novinarka koja je vodila intervju, a niti iko drugi u Srbiji, nije Vučića pitao kako su se to “ponašali” i koje je to kanale koristio za nabavku respiratora. Među rijetkima koji pitaju u Srbiji je Zoran Živković koji je postavio pitanje zašto su respiratori plaćani po 300.000 eura?! Vučić nije odgovorio, ali nema sumnje da cifra od 370 miliona predstavlja ogroman iznos i za puno bogatije zemlje.
Tekst u NYT ukazuje na načine nabavke respiratora, a upravo Vučić je izašao s izjavom kako svijetom hodaju agenti s koferima novca ali ne mogu doći do respiratora, time ponovo ističući svoj značaj. Prema NYT najvažniju ulogu u nabavci potrebne opreme u Izraelu uz medicinske stručnjake imali su pripadnici Mosada (izraelske sigurnosne službe) koji je izbijanjem pandemije aktivirao svoju mrežu kako bi pronašao potrebnu opremu do koje Ministarstvo zdravlja nije uspjelo doći, a radi se o opremi za testiranje i respiratorima. Zanimljivo, prije nekoliko dana i direktor Opće bolnice u Sarajevu je nešto slično rekao – iako su bili uplatili pet respiratora, nisu ih dobili, novac im je vraćen.
Oprema za Izrael je nabavljena, a iz Mosada su odbili reći odakle i kako. U Ministarstvu zdravlja su bili zahvalni jer “nije bilo vremena za gubljenje”, a ugled Mosada je porastao. No, u tekstu se navodi i da je konkurencija na “tržištu” brzo porasla jer su i drugi počeli “loviti” na isti način. Nije isključeno da je Mosad igrao prljavo, ali je imao rezultate i Mosad će ostati upamćen po tome što je pomogao državi u borbi protiv nevidljivog neprijatelja.
Novalić, najveći problem u državi?!
Tekst iz NYT i izjava Vučića indirektno su otkrili šta se dešava na svjetskom tržištu, koji se sve načini koriste za nabavke i kako je i uz novac i sve resurse nemoguće doći do opreme. Svjedoče tome prazni kanadski avioni koji su se vratili iz Kine jer nisu mogli doći na red.
Sve ovo ukazuje koliki je uspjeh danas uopće doći do respiratora koji jesu važni za ljudske živote. Zna to i Milorad Dodik koji za Republiku Srpsku već nekoliko puta traži pomoć od Srbije i najavljuje dolazak respiratora koji nikako i da dođu.
S druge strane Vlada Federacije dobavila je u Sarajevo 80 respiratora koje je na aerodromu dočekao premijer Fadil Novalić. I postao problem broj jedan u Sarajevu. Napali su ga mediji, preduzeća za nabavku i kontrolu medicinske opreme, opozicija…
Istragu o tome su otvorili Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu (ekspeditivno nema šta, pogotovo ako se ima u vidu da kompletno pravosuđe po preporuci predsjednika VSTV-a ne radi, odnosno radi “samo prioritetne slučajeve” zvog čega su dobili i preporuku šefa Evropske delegacije da počnu raditi) ali samoinicijativno i SIPA (Tužiteljstvo BiH očito poštuje preporuke predsjednika VSTV-a, jer se još nisu ni oglasili).
Sporno je što je bez poštivanja procedura javnih nabavki, kako nam je objasnila Jelka Miličević dopredsjednica Vlade FBiH, došlo do kupovine, i to još bez njenog znanja, a što su prenijeli svi mediji. I problem je što je kupovina obavljena preko firme Srebrna malina koja je u vlasništvu novinara i koja se bavi onim što joj kaže i sam naziv – malinama.
Mora se priznati ovo zadnje jeste neobično, pogotovo ako se imaju u vidu prethodno navedene informacije šta se na svjetskom tržištu dešava oko nabavki respiratora. No, “Malina” je imala odobrenje Federalne civilne zaštite koja je vodila sav posao, a Vlada platila. Da li je neko zahvalan premijeru što je uspio 80 respiratora dobaviti u Sarajevo? Ne. Da li je moglo drugačije i bolje i je li bilo propusta? Utvrdit će istraga.
No, zanimljivo je da iako pandemija još nije okončana fakture za “greške” već počinju da se ispostavljaju jedinom čovjeku koji je sve vrijeme pandemije radio, donosio odluke, povlačio poteze, bio na raspolaganju i javnosti i medijima… Oni koji nisu bili ništa od toga, iako su po funkcijama mogli i trebali puno više, kako nisu ništa radili, nisu ni krivi ni odgovorni nizašta.
Od Novalića se očekivalo – čudo. Nije ga napravio kao što ne može niko, pogotovo ne u vrijeme pandemije s kojom ni puno bogatije zemlje ne mogu da se nose bez ozbiljnih posljedica. Čuda se nisu desila ni u SAD-u, iako je Trump ispraznio svjetske zalihe respiratora i medicinske opreme.
Statistika je neumoljiva
Na početku pandemije društvene mreže su bukvalno gorjele od komentara kako treba zabraniti kretanje, sve obustaviti, kako neodgovorni pojedinci ugrožavaju ostale i treba ograničiti kretanje, kako nam je neophodna oprema…
Medijska izvještavanja su to pratila. Nakon (malog) smanjenja opasnosti od pandemije, iako još nije prošla, već se govori o kršenju ljudskih prava, nepotrebnim zabranama, nezakonskim odlukama, greškama, povećanju broja nezaposlenih… Gdje su sad oni koji su na početku pozdravljali odluke o zabrani kretanja i konaktima i druge odluke Vlade Federacije koja je u sistemu kakav jeste u BiH preuzela na sebe teško breme, i odgovornost i drugih.
Posebno su napadi na premijera Novalića izraženi u Sarajevu koje je bilo pogođeno pandemijom najmanje u okruženju. Zaraženi se možda i mogu sakriti, mrtvi teško, tako da je statistika neumoljiva. Ako se već ovako prebrojavamo danima, recimo onda da je puno više zaraženih u Srbiji nego u BiH, Republici Srpskoj nego u Federaciji, Hercegovini nego u Sarajevu. Je li to slučajno?
Ili nam sad oni koji su najveći dio krize pratili iz sigurnosti svoji domova, otvaraju oči ukazujući na sve ono što je trebalo uraditi, a nije, ili oni koji tvrde da su respiratore mogli nabaviti za 2.500 eura, ali, eto, niko to od njih nije tražio. Zašto niko ne pita šta je radilo i konkretno uradilo Vijeće ministara, odnosno predsjedavajući koji se grčevito borio da dođe na tu poziciju, kakva je koordinacija bila na državnom nivou i koliko su pomogli i državi i građanima. A koliko Dodiku da jača “svoju državu”?
Nema nikakvih sumnji da je i tokom trajanja pandemije Milorad Dodik koristio sve što mu je na raspolaganju kako bi oslabio državu BiH. Potvrđuje to njegovo ponašanje i izjave zadnjih dana iz kojih bi svako ko ne poznaje situaciju zaključio da je on predsjednik ili premijer RS-a, a ne član Predsjedništva BiH.
Imao je u tome podršku Beograda, slijepo sljedeći sve poteze Aleksandra Vučića – od uvođenja vanredne situacije do klanjanja Kini. Na čemu im je, čak, i Rusija u jednom trenutku zamjerila.
S druge strane Dragan Čović, zabavljen svojim problemima, ostao je izoliran u svojoj vili. I bez ikakvog političkog uticaja u Sarajevu. Osim preko Jelke Miličević. Da li se iko sjeća afere od prije manje od mjesec dana kada je rečeno da je upravo ona blokirala nabavku medicinske opreme, a Novalić smjenio Krizni štab? Da li je iko otvorio istragu protiv dopremijerke? Da li se iko usudio? Nije.
Hoće li iko provjeriti zašto je Milićevićka tada blokirala kupovinu 30 respiratora po 4.500 eura? Ali, sada svi prenose njene izjave o nabavci respiratora. Možda da se raspitamo da li su ponuđači respiratora za koje je Milićevićka lobirala bili pojedinci bliski HDZ-u, Čoviću i njoj lično. Je li Ljubo Ćesić Rojs, i slični, bio zainteresiran da osigura respiratore Federaciji?
Koliko je sve navedeno pomoglo da nabavka respiratora poprimi oblike neviđene afere u BiH, iako su po svom značaju u BiH mnoge druge nabavke i poslovi zasluživali da poprime puno veće razmjere afere i reakcija javnosti?
Zašto je upravo ova nabavka objedinila one koji nisu nikad na istoj strani, pri čemu se potpuno izgubila svrha i značaj vrijednosti respiratora i njihova upotrebljivost? Bez obzira da li se radilo o statičnim ili o mobilnim. Teško da će na ova pitanja odgovoriti istrage na koje se sad svi pozivaju.
Krize zahtjevaju donošenje raznih mjera. Rezultati su najvažniji i zbog toga se mogu oprostiti neki propusti, pogotovo ako se radi o ljudskim životima.
Nema nikakve sumnje da će se pokazati da je bilo propusta, ali i da je nabavka respiratora iskorištena kao okidač za obračun s Fadilom Novalićem koji je već duže trn u oku Banja Luci, koja i ne krije svoje kritike na račun poteza u Federaciji, ali i određenim političkim krugovima u Sarajevu, kao i tajkunskim koji su upravo od Vlade tražili novac za “spas” ucjenjujući je otpuštanjem radnika, pri tome odbijajući zavući ruku u svoj džep.
I ponovo, nesumnjivo da je bilo propusta i grešaka, s tim se suočavaju i puno uspješnije zemlje od BiH, ali statistika kaže da je pandemija bila pod kontrolom, pogotovo u Sarajevu, što potvrđuje broj oboljelih i umrlih.
Da li je iko u Britaniji optužio Borisa Johnsona da je neodgovoran prema drugima jer se na kraju zarazio i teško prebolio koronavirus? Možda samo ponekad treba postaviti malo više pitanja. I sebi i drugima.
