Nikakve tu političke ili lične netrpeljivosti nije bilo. Naprotiv, pripadali su istoj stranci.
MNOGO HVALISANJA, NIKAKAV UČINAK

Okolnosti se ni danas nisu promijenile, slušamo mnogo hvalisanja ni za kakav učinak s milijardom i po maraka godišnje. Konaković, kao i godinama unazad, vodi političke procese u Kantonu. Samo je na „njegovoj“ poziciji susramljeni Edin Forto.
Umjesto rada, iz niskih poriva javnosti, građanima podvaljuju se isprazne priče, napadi na druge, fabrikovane afere i sukobi s neistomišljenicima. A sve je dio strategije manipulacije masama, kako je to opisao i Noam Chomsky. Za uspješnu manipulaciju, osim predumišljaja da se ljudi varaju i vještine ili oholosti da se to radi bez crvenjenja, potrebni su kanali kojima će se slati poruke – mediji. Zato je prethodnih godina sarajevska skupina istomišljenika, dugogodišnjih jahača budžetskih privilegija, koji se vole predstavljati donosiocima promjena i novajlijama na političkoj sceni, krenula u obezbjeđivanje medija. U nekima su ostvarili veliki utjecaj, druge su sami osnovali, treće plaćaju. Broj njima poslušnih medija i novinara postao je značajan. Uz to su se okružili nerealizovanim intelektualcima, kivnim na sve oko sebe i cijeli svijet zbog vlastitih neuspjeha i ponudili im plaćene uloge profesionalnih analitičara za široku, ali interesnu upotrebu.
U svemu ovome, u upotrebi svojih alata bili su i jesu tako površni, lakomisleni i bahati da danas i prosječan građanin može kao iz topa i u gluho doba noći nabrojati bez zamuckivanja medije i dežurne analitičare „sarajevske brojčanice“ – šestorke, četvorke, trojke…
Ovi mehanizmi, namijenjeni manipulaciji, aktivni su svakodnevno, a u svojim izvedbama postaju sve suroviji i opasniji. Strategije koje najčešće koriste su PREUSMJERAVANJE PAŽNJE, STVARANJE PROBLEMA, EMOCIJE i NEZNANJE.
PRST SU UPERILI U FEDERALNOG PREMIJERA I KCUS

Kako to izgleda u praksi?
Vlast u Kantonu Sarajevo od početka svog drugog uspinjanja na vlast kršila je zakone pri razdvajanju i spajanju ministarstava, u njoj su bili i još su višestruko imenovani ministri i, ako se na to ukaže, pažnja se preusmjeri na one koji ukazuju na nezakonit rad.
Dakle, kršenje zakona je uredu, problem su oni koji to primijete. Ako „trojka“ osjeti kritike i primijeti da javnost uviđa da nema učinak ili da su njeni načelnici prespavali pola godine, dobit ćete medijsku ofanzivu na entitetsku vlast i žalopojku kako su s tog nivoa spriječeni da budu uspješni. Jednako su postupali i kada je javnost, usred strašnog trećeg vala epidemije, zbog haosa i umiranja počela prozivati vlast „trojke“ – prst su uperili u federalnog premijera i KCUS.

Ipak, kada su bili natjerani da donesu restriktivnije mjere i kada su one polučile rezultate, rado su se obasuli zaslugama. Međutim, tako su i svjesno priznali da su to mogli uraditi i ranije, te da su, onda, i suodgovorni za stotine ugašenih života zbog svog nečinjenja. Javnost o tome ne razmišlja jer za to nema vremena, pažnja joj se skreće na mnogo nevažnije stvari.
Uz to se propagira neznanje koje svakome daje za pravo da analizira i kritikuje rad svih koji nisu dio „trojke“. Između redova kritika umeću se pohvale za svaki, pa i najbanalniji potez funkcionera „trojke“. Javnost sada već ima ugrađen refleks da prihvata kako „trojka“ ništa ne mora raditi, pa je pohvalno i za aplauz ako se samo ukažu na svom radnom mjestu. A ako postoji bilo kakav problem, pa za njega je odgovoran neko drugi. Takva je paradigma napravljena i u odnosima Opće bolnice i KCUS-a. Manipulacijama se gotovo postiglo kako je važnije da Opća bolnica primi deset COVID-bolesnika, nego da KCUS spasi živote 100 pacijenata.
NAJVIŠE KORIŠTENI U STRATEGIJAMA MANIPULACIJE
KCUS i njegova generalna direktorica su, inače, najviše korišteni u strategijama manipulacije za skretanje pažnje s vlastitog nerada i neuspjeha Fortine vlade i vladajuće koalicije u KS-u. Dok „trojkini“ mediji svakodnevno izbacuju desetke tekstova s otrovnim strelicama prema KCUS-u, dok univerzalni analitičari, kojima je jedina veza sa zdravstvenim sektorom vlastita zdravstvena knjižica, javnost uvjeravaju u šta to vrhunski ljekari, među kojima su brojni i univerzitetski profesori, ne rade kako treba, niko vlast ne pita šta je s domovima zdravlja, GRAS-om, šta se desilo sa ZOI-jem, gdje je nestao „Park“, u kojem pravcu je otišla i transverzala, ko to gradi po Ilidži, kome se daje Bjelašnica… Dok se javnosti priča o borbi protiv korupcije i kojekakvim registrima, dok su brojni sastanci i fotografije s njih jedine vijesti o borbi protiv te pošasti, skreće se pogled s javnih nabavki, masovnog stranačkog uhljebljavanja i mjesečnog trošenja više od 100 miliona maraka. Dok se drugima fakturišu problemi, od „trojke“ niko ne traži polaganje računa.
U međuvremenu se, kako to strategija i podrazumijeva, proizvede pokoji problem, kao što je onaj s otkazima anesteziologa, hitro se za njega izbaci već pripremljeno rješenje, što bi trebalo javnost navesti na zaključak da ima uspješnu vlast. Tako niko ne govori o desecima hiljada nezaposlenih na spisku Zavoda za zapošljavanje, trinaest onih koji samovoljno daju otkaz postaju važniji, pa čak i onima koji i svoje ime pronalaze među nezaposlenima. To je znak da je manipulacija izvedena uspješno. Sličnih problema i već pripremljenih rješenja ima još.

Servirat će se uskoro, na prvi znak da bi „trojku“ neko mogao upitati: radite li išta ili se samo fotografišete?
Sve ove i brojne druge manipulativne aktivnosti, kojima sve češće meta postaje i država kojom se sprdaju, kojoj se podsmjehuju i koju izvrgavaju ruglu, prate i stotine angažovanih botova. Dovoljno je u jednom danu, kome se previše ne gadi, pogledati „trojkine“ medije, obratiti pažnju na naslove vijesti i komentare ispod njih i da sve bude jasno. Ko i dalje sumnja, neka posjeti i druge medije i pročita samo komentare na tekstove koji imaju kritički otklon prema specijalitetima „trojkine“ kuhinje. Susrest će se s nevjerovatnom mržnjom i kvalifikacijama kakve ne dolikuju razumom obdarenima. Jer gotovo da se predstavlja krivičnim djelom propitivati rad vlasti u Sarajevu. I opet, lideri „trojke“ će, dok svojim botovima daju uputstva za pljuvanje i diskreditaciju svih neistomišljenika, druge prozivati kako se, zapravo, oni koriste takvim alatima.
NASTAVIT ĆE SE BOGATITI I PRIVILEGIJE ĆE PRISVAJATI SAMO POJEDINCI
Sve ovo i još mnogo više i gore moguće je dok javnost i građani pristaju da im se, usprkos jasnim dokazima o istini, skreće pažnja na laž, dok se po cijenu života i zdravlja poigrava njihovim emocijama, dok prihvataju da je važnije neznanje praćeno vikom od znanja praćenog staloženošću. Ovakvo stanje je moguće dok god bude prihvatljivo da se problemi proizvode, umjesto da se rješavaju.
Dok je tako, dok su ljudi zadovoljni učinkom koji je na nivou lijeve ruke i svezanih očiju, manipulacija će biti sve više. Nastavit će se bogatiti i privilegije će prisvajati samo pojedinci – isti oni jahači budžeta koji će javnosti i dalje besramno kukati kako je sve loše, kako se do iznemoglosti bore za njih, ali, eto, neko ih koči da urade prave stvari i za sve njih izvojuju pobjedu nad zajedničkim im neprijateljem.
Manipulisati se može samo onima koji pristaju biti izmanipulisani.
(H. Y.)