Nakon što je Krist bio razapet, Josip iz Arimateje je njegovo tijelo položio u grobnicu, a na nju veliki kamen.
Trećeg dana, nekoliko žena došlo je u zoru obići grob, ali anđeo im je rekao da Isus više nije u grobu, već da je uskrsnuo. Vijest o Kristovom uskrsnuću prenijela je Marija Magdalena.
Prema običaju, katolici u Bosni i Hercegovini na dan Uskrsa najprije odlaze na uskrsnu misu, a zatim se okupljaju u kućama sa porodicom kako bi blagovali blagoslovljenu hranu.
Posebna pažnja posvećuje se bojenju kuhanih kokošjih jaja koje se dijele sa prijateljima i komšijama.
Do danas se kod nas održao i običaj “tucanja jaja”’ kada svako izabere po jedno, a pobjednik je onaj čije jaje ostane cijelo nakon što se jaja jedno u drugo udare vrhovima.
Inače, noć uoči uskrsne nedjelje slavi se vazmeno bdijenje, odnosno najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini. Njom počinje uskrsno vrijeme.
U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs je korizma koja traje 40 dana. Obilježena je mirovanjem, tišinom, kajanjem, postom i promišljanjem Kristovom životu, posebno o njegovim mukama i smrti na križu. U ovom periodu vjernici se pozivaju na pokoru molitvom, postom i dobrim djelima.
Sedmica prije Uskrsa naziva se Velika sedmica koja predstavlja vrhunac korizme, a počinje Cvjetnicom, nedjeljom muke Gospodnje, kada se slavi Isusov ulazak u Jerusalem. Tada se u crkvu nose grančice na blagoslov.
Centralni je dan Velike sedmice, Veliki petak, dan na koji je Isus umro na križu. Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti.
Na Veliki petak ne slavi se misno slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt. Vjernici se u crkvi okupljaju razmišljajući o Isusovoj muci.
Uskrs se ne slavi svake godine u isto vrijeme, ali se uvijek slavi nedjeljom. Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvog punog mjeseca – uštapa.
