– Počivaj u miru dobri Tula. Oni koji su te upoznali znaju da si bio jedan od najduhovitijih ljudi koji je ikad hodao Sarajevom – napisao je bh. reditelj Srđan Vuletić.
Jedan od njegovih najboljih prijatelja bio je uspješni kantautor i tekstopisac Zlatan Fazlić Fazla.
– Teško mi je, izgubio sam iskrenog druga. Nije laka situacija. Puno smo prošli zajedno. Bili smo cjeli rat zajedno. Nakon učešća na Eurosongu Tula se vratio u Sarajevo. Tada smo bili sve vrijeme skupa. Provodili smo puno vremena zajedno, najčešće u Domu Armije. Puno smijeha je bilo u tim najtežim trenucima. Unosio je puno vedrine u naš život. Uradili smo gomilu pjesama skupa. On je aranžirao sve moje pjesme i za mnoge druge smo radili pjesme. Tula je bio čovjek koji je bio veoma duhovit. Uvijek bilo zabavno biti u njegovom društvu. Dobar druga i veliki muzičar. Jedan o posljednjih koji je volio muziku beskrajno. Proveli smo krasno vrijeme zajedno. Beskrajno sam tužan – kaže Fazla.
Sarajevska raja, a posebno muzičari i pjevači rado se prisjeća Tulinih anegdota. Jedna od kultnih je kada je sjedio u “Estradi” kada je naišao Aziz Gluščević Zisko. Tada je Tula rekao: “Vidi Lepe Brene što je grohnula”.
– To je bio Tula. Nosio je u sebi dobre folove, koji su bili originali. Brzo je razmišljao i reagirao. Bio je jedinstven i ovo je veliki gubitak za muzičku scenu, ali i Sarajevo i cijelu BiH – kaže na kraju Fazla.
Druženja i nezaboravnih derneka sa Tulom za Faktor se prisjetio i Sejo Bajraktarević, piše Faktor.ba.
– U ono doba malo se bolje živjelo, malo češće se dernečilo. Tula je bio dečko koji je meni odgovarao, jer sam bio na svoju ruku. Volili smo dobar vic i šale. Nikada neću zaboraviti anegdotu iz 1986. godine. Tada sam živio u Švrakinu na posljednjem spratu. Pozvao sam ekipu u kojoj je bio i Tula na dernek kod mene. On je znao u kojoj zgradi živim i sprat, ali nije znao broj stana, a na vratima nisu bila prezimena. Pošto je želio da me prepadne sačekali su da se ugasi svjetlo u haustoru i pozvonio je na jedna od dvoja vrata. Tula je pogriješio vrata i umjesto mene ujeo je za nogu mog komšiju, koji nije znao šta ga je snašlo. Komšija je krenuo da vrišti i na kraju jedva sam ga smirio. Komšija je bio srčanik bolesnik i poslije sam Tuli rekao da smo mogli napraviti ubistvo iz nehata. Nažalost sada su nam ostali samo žal i sjećanja na sretna vremena – kaže Sejo Bajraktarević.
