Ako ste za vrijeme prvog talasa koronavirusa bili dio onih koji su radili od kuć ili bili na prisilnom godišnjem odmoru, sigurno vam se dogodilo da ste zaspali prije 22 sata. Ujutro ste se, vjerovatno, umorni jedva ustali iz kreveta. To ne bi trebalo da vas čudi, jer tvrdnje da je najzdravije zaspati između 21 i 22 sata običan su mit.
I dok jedni vjeruju u moć ranog spavanja, drugi su skeptični kada su u pitanju odlasci u krevet iza ponoći. Kako, pitaju se mnogi, tijelo može znati kada sat otkuca 00:01?
Dr Nerina Ramlakhan, stručnjakinja za spavanje, kaže da su odlasci u krevet prije ponoći i te kako su bitni za dobar san. Prema njenim tvrdnjama, najbolje bi bilo zaspati 90 minuta prije ponoći jer je ljudsko tijelo tada najspremnije za punjenje baterija. Svaka ćelija u tijelu čovjeka povezana je s pomjeranjem mjeseca i zemlje.
U našem se mozgu nalazi cirkadijalni ritam, odnosno unutrašnji sat koji u 24 sata dana balansira između pospanosti i budnosti u pravilnim intervalima. On prima informacije o svjetlosti koja dolazi preko optičkog živca u mozak i upravlja biološkim ritmovima poput lučenja hormona, regulisanja temperature i neurološke aktivnosti.
Zato nije nimalo čudno što odlazak na spavanje u skladu s cirkadijalnim ritmom donosi kvalitetniji san. Kad padne noć, oči šalju signal u hipotalamus te se svaka ćelija u tijelu prilagođava tome, a tijelo postaje umorno.
- Najpoželjnije spavanje u trajanju od sedam do devet sati. Zato, ako se ujutro želite ustajati odmorniji i svježiji, slijedite ova uputstva i slušajte vlastito tijelo – kaže dr Ramlakhan.
