KOMADI MESA BILI SU OTKINUTI I NATRPANI U ODVOD: EKSPERIMENT KOJI JE KRENUO PO ZLU I TIME IZBRISAN IZ GINISOVE KNJIGE

Iako se ovaj događaj svrstava u urbane legende, lišavanje sna bio je metod da se slomi volja uhapšenika, a u novijem periodu više njih je nastojalo da postavi rekord u nespavanju.

Dugotrajno lišavanje (deprivacija) sna poznat je način mučenja zatvorenika i uticanja na njihovu psihu, a kroz ovu torturu prošao je i doktor Luis Džoli Vest, profesor psihijatrije na Univerzitetu Kalifornija u Los Angelesu, kada je 1953. bio zarobljen u ratu u Koreji.

Poslije toga je svoju naučnu karijeru posvetio traženju odgovora na pitanje koliko i kako duže nespavanje djeluje na fizičko i mentalno zdravlje i kakve posljedice ostavlja.

Ni sovjetski zatvori, što se tiče primjene ovog metoda, nisu bili izuzetak, pa je priča o jednom takvom eksperimentu iz 1940. godine, sa ciljem da se steknu saznanja šta se može postići višednevnim održavanjem ljudi u budnom stanju, koliko god smatrana „urbanom horor legendom“, toliko i moguće u svojoj osnovi istinita.

Pogledajte video OVDJE.

Zna se da su naučnici u to vrijeme izlagali zatvorenike smrtonosnim bakterijama da bi provjerili njihovu izdržljivost, a da u eksperimentima takve vrste „in vivo“ ni Amjerikanci čak i mnogo godina kasnije, još i 60-ih i 70-ih godina, nisu bili izuzetak, pa bi bilo veće iznenađenje da Sovjeti nisu eksperimentalno istraživali na tom polju!

Obećali su slobodu ako izdrže 30 dana bez sna.

Koliko možemo  bez sna?

Krajem te 1940. godine, sovjetski naučnici, u saradnji sa KGB-om, izabrali su petoricu osuđenika i ponudili im slobodu ako izdrže 30 dana bez spavanja.

Oni su pristali i bili su smješteni u hermetički zatvorenu prostoriju, u koju je u određenim dozama puštan jedan eksperimentalni, stimulativni gas, čije djelovanje ih je držalo budnim. Ponašanje „ljudskih zamorčića“ praćeno je preko dvostrukih ogledala pomoću kojih su naučnici mogli neprimjećeni da ih posmatraju, a ono što su govorili slušano je i snimano.

Sve što su govorili slušano je i snimano, a petog dana su počeli problemi.

Prvih nekoliko dana prošlo je bez posebnih događanja, ali petog dana, učesnici u eksperimentu su počeli da pokazuju znakove stresa i da se žale na uslove u kojima su smješteni. Prestali su da međusobno razgovaraju i umjesto toga su jedan drugome šaputali kompromitujuće detalje o ostalima, ne bi li stekli naklonost istraživača. Postajali su sve više paranoični.

Užas koji se (ni)je dogodio!

Dalji tok događaja podsjeća na scenario horora i naučne fantastike, ali bez obzira u kojoj mjeri je dorađen i dramatizovan, nema razloga za sumnju da se sovjetski eksperiment sa snom nije završio na neki sličan način.

Devetog dana bez sna, osuđenici su počeli da ispuštaju neljudske krike i prvo jedan, a zatim svi drugi, da trče u krug po odaji i urlaju po čitav sat bez prestanka. Jedan od najmirnijih među njima cijepao je knjige koje su im dali da čitaju, mazao stranice fekalijama i lijepio ih na stakla, kako ih naučnici ne bi mogli posmatrati!

Deveti dan je uslijedio horor.

Iznenada kao što je počelo, vrištanje je prestalo, kao i svaka verbalna komunikacija među njima. Poslije tri dana potpune tišine, bojeći se najgoreg, istraživači su im se obratili preko interfona:

  • Otvorićemo prostoriju da bi testirali mikrofone. Odstupite od vrata i lezite opruženi na pod ili ćete biti ustrijeljeni. Ukoliko se budete pridržavali zahtjeva, jedan od vas će smjesta biti oslobođen!

Odgovorio im je nečiji glas iz prostorije: „Mi više ne želimo da budemo oslobođeni“. Naučnici su bili zbunjeni i još dva dana su raspravljali šta da rade, da bi konačno odlučili da obustave eksperiment.

Zatvorenici su odbijali svjež zrak i tražili gas.

Kanibalizam?

Jedan od učesnika pronađen je mrtav, licem nadole u desetak centimetara dubokoj krvavoj vodi. Komadi mesa sa njegovog tijela bili su otkinuti i natrpani u odvod na podu. Svi ostali su takođe bili teško osakaćeni. Što je najgore, utvrđeno je da su rane sami sebi nanosili. Čak je bilo i kanibalizma.

U ponoć 15-tog dana prekinut je dovod stimulativnog gasa i zamijenjen je svježim zrakom, a onda su zatvorenici počeli da vrište kao da su u smrtnoj opasnosti. Molili su da im se pusti gas. Kada su vrata otpečaćena i naoružani vojnici poslati da ih izvuku, ništa ih nije moglo pripremiti za prizor koji su zatekli.

Preostali živi odbili su da izađu i ponovo tražili da se pusti gas. Na pokušaj da ih izvuku, divlje su se borili.

Dvojica  su preživjela.

Ostale su savladali i prebacili u jednu medicinsku ustanovu. Jednom su, poslije žestokog otimanja, uspjeli da daju anesteziju da bi ga operisali, ali je umro čim je ona počela da djeluje. Dvojicu su operisali bez sedativa, ali umjesto toga da osjećaju bolove, oni su se histerično smijali.

Rekordi koji to nisu

Ne samo jeziva historija iz tajnih sovjetskih laboratorija, nego i radoznalost šta se sve može postići dugotrajnim lišavanjem sna, doveli su u 50-im i 60-im godinama do čitave serije pokušaja da se obore rekordi u budnosti.

Poslije Amjerikanca Pitera Tripa, koji je 1959. uspio da ne spava 200 sati, uslijedio je poduhvat 17-godišnjeg Rendija Gardnera, učenika Point Loma škole u San Dijegu, u Kaliforniji. On i prijatelj Brus Mekalister smislili su na Božić 1963. godine da uđu u „Ginisovu knjigu rekorda“ tako što će se odreći sna više od dvije stotine sati. Počeli su eksperiment u školi u januaru koji je nadgledao dr Vilijam S. Dement, profesor neuropsihijatrijske medicine sa Univerziteta Stanford.

Rendi je postigao rekord koji nije upisan!

Poslije tri dana, Mekalister je odustao, jer je zatekao sebe kako, u odsustvu svijesti, piše bilješke po zidu. Rendi je nastavio, pateći, kako je vrijeme prolazilo, sve više od vrtoglavica, gubitka pamćenja, nerazgovetnog govora, halucinacija, pa čak i paranoje.

Poslije 264,4 sata, odnosno 11 dana i 25 minuta bez sna, eksperiment je završen i Rendi Gardner je postavio novi rekord ali nije upisan u „Ginisovu knjigu“, jer su oni odlučili da pokušaje, koji mogu da budu opasni po zdravlje, više ne uzimaju u obzir!

Kada nenaspavan čovjek vozi to je isto kao da je pijan.

Naučnici smatraju da niko ne bi trebalo da ostane budan  duže od 17 sati. Isto tako, Centri za kontrolu i prevenciju bolesti u Sjedinjenim Amjeričkim Državama tvrde da 35 posto odraslih Amjerikanaca ne spava koliko bi trebalo i nespavanje od 24 sata uporedili su sa koncentracijom alkohola u krvi od 0,10 posto, a amjerički zakoni tolerišu samo 0,8 posto.

Negativni efekti lišavanja sna počinju da se ispoljavaju, tvrdi medicina, već poslije 24 sata i ogledaju se u otežanoj koordinaciji i memoriji, pospanosti, razdražljivosti, pogrešnom rasuđivanju i oslabljenoj koncentraciji. Nivo hormona stresa u krvi se podižu.

Koliko je potrebno sna?

Spavanje u prosjeku potrebno bebama do 3 mjeseca od 14 do 17 sati dnevno, od 4 mjeseca do godinu dana 12 do 16 sati, od jedne do dvije godine 11 do 14 sati, od 3 do 5 godina 10 do 13 sati, od 6 do 12 godina 9 do 12 sati, od 13 do 18 godina 8 do 10 sati, od 18 do 60 godina 7 ili više sati, a od 65 godina naviše 7 do 8 sati sna.

Poslije 48 sat ne spavanja mozak ulazi u kompletnu nesvjesnost i neuroni se gase.

Ukoliko se ne spava 48 sati, sve nabrojano se pogoršava i kognitivne sposobnosti drastično opadaju, dok mozak, kako tvrde neurolozi, počinje da ulazi u kratke periode kompletne nesvjesnosti, poznate kao „mikrosan“, koji mogu da traju po nekoliko sekundi. Mozak na taj način pokušava da sačuva energiju tako što se neuroni u pojedinim oblastima privrijemeno gase.

Poslije 72 sata, simptomi deprivacije i zamor se intenziviraju i nespavanje može da ima duboke, čak  trajne poslijedice na raspoloženje osobe i kognitivne sposobnosti, sudeći prema studiji o onome što su iskusila dva astronauta 2015. godine. Dolazi do krajnjeg zamora, teškoća u izvršavanju složenih zadataka, nemogućnosti koncentracije i problema sa pamćenjem, paranoje, depresivnog raspoloženja i teškoća u komunikaciji. Fizički efekti su visok krvni pritisak, gojaznost, dijabetes, srčane bolesti…

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.