Ostavši sam nakon iznenadne smrti supruge Fahrudin Kučuk dočekuje rat u Sarajevu kćerkom Aidom. Ne slutivši da će odlazak u sarajevsko naselje Grbavica biti sudbonosan i koban.
Piše: Jasmin Agić, Al Jazeera Balkans
U metežu prvih dana opsade Sarajeva Fahrudin Kučuk gubi kćerku a film govori o njegovom nastojanju da se izbori sa tim strašnim gubitkom.
Autorica filma Lejla Zvizdić dugogodišnja je novinarka i TV voditeljica, a svojuuspješnu karijeru za počela je na Hayat televiziji.
22. septembra u okviru AJB Doc festivala film je premijerno prikazan publici.
Praviti dokumentarni film o prvom djetetu ubijenom u opkoljenom Sarajevu znači „ispripovijedati“ priču o ratu. Film i počinje isticanjem kontrasta između mirnodopskog života u kojem su se poštovali neki izgubljeni lijepi događaji. Koliko je rat uništio taj svijet i da li je moguće da se on ikada više obnovi?
Dokumentarni film Lakonoga nam sve vrijeme komparira krajnosti i način na koji se glavni akter filma Fahrudin Kučuk suočava sa serijom tragedija u svom životu. Najteža i nemjerljiva je, dakako, ona u kojoj njegova kćerka Aida postaje prvo ubijeno dijete u opkoljenom Sarajevu, ali i tada bira krajnost… Umjesto mržnje, srce je obojio ljubavlju i vlastitu traumu pretvorio u nadu, ljubav, misiju usrećivanja djece. Na kraju filma nam, vrlo bolno i poučno, objašnjava zašto je takvu tragediju pogrešno nazivati gubitkom.
Gospodin Kučuk danas i piše i diše za djecu, jedan je od najpriznatijih dječijih pisaca, po njegovim tekstovima se rade dječije predstave, već nekoliko godina organizira FEDU (Festival dječije umjetnosti) … dakle svakim svojim uzdahom i otkucajem živi i radi za djecu. Ne znam koliko vam je poznat ovaj detalj, jednu od nagrada FEDU-a, onu za najbolje spisateljsko pero, je nazvao po kćerkici „AIDA“ i čini mi se da je ovo način na koji je drži živom. I nju i sebe i onaj premali broj godina koji su proveli zagrljeni.
Da, film počinje prikazom nekog lijepog mirnodopskog vremena, mira vol 1. Pri tome mislim na mir prije rata, ovaj nakon rata je vol 2. Film nas, naracijom glavnog aktera, podsjeća na izgubljene univerzalne vrijednosti, za koje nisam sigurna da će ih ikada obnoviti postratni mir. Ljudi su se udaljili, izgubila se empatičnost, briga, radost i pomaganje bez razloga i bez povoda.
Dakle, rat je sam po sebi nešto najdestruktivnije u ljudskom ponašanju, ali uz sve tragedije, fizičke i emotivne rane, nikada nije uništio nadu i volju za bolje sutra.
Sudbina Fahrudina Kučuka je tragična jer je izgubio suprugu i kćerku, ali je uspio sačuvati pozitivan odnos prema životu. Koliko čovjek mora imati unutrašnje snage da izdrži takve životne drame?
Pitala sam se to nekoliko puta. Dok smo snimali intervju gledala sam u živopisno plave oči tog čovjeka i pokušavala shvatiti koliko je uistinu života u njemu, kako je nositi toliku utkanu tugu. Odgovor ne znam, ali znam da je nadrealno prebroditi sve te katastrofe. I divim se snazi sa kojom je krenuo dalje. I životu, punom praznina i ožiljaka, dao novu dimenziju i smisao. Upravo njegova životna priča je kompatibilna motivu 2. AJB DOC-a: Change/Promjena.
Sigurna sam da najveću ulogu i zaslugu u Fahrudinovoj promjeni i suočavanju sa prošlošću ima supruga Indira, koja se u njegovom životu pojavila netom nakon tragedije sa Aidom i sa puta mraka ga usmjerila na put svjetla.
