U Lucijinom svijetu
postoje samo mogućnosti, bez ograničenja. Rodila se sa Downovim sindromom, i
iako se u Hrvatskoj često čini kako mala lokalna zajednica ne može učiniti puno
za djecu s teškoćama, a kamoli njihovu budućnost, u njezinom slučaju situacija
je posve drugačija.
Lucija Mundar (25) završila je srednju školu za pomoćnu kuharicu, a od 2014. godine volontira u dječjem vrtiću Vrapčić u Šenkovcu gdje su je oduševljeno prihvatili svi zaposlenici i djeca. Nema poslovnu sposobnost, a njen angažman su regulirali kroz Ugovor o volontiranju kojeg obnavljaju svake godine.
– S predanošću i
odgovornošću odlazi na posao i neizmjerno se veseli jer se osjeća korisnom.
Srdačan odnos ima sa svojom ‘šeficom’ kuharicom Nadicom Šimunković koju
posebno cijeni. Radi jednostavne poslove. Primjerice, servira kruh, slaže
salatu, broji žlice i zdjelice, vozi i briše kolica, poželi djeci dobar tek,
posprema zdjelice – opisuje neizmjerno ponosna mama Sanja Munđar
(61).
Lucija je među rijetkima sa Downovim sindromom koji su završili srednjoškolsko
obrazovanje, a prva je u županiji koja se uključila u rad lokalne zajednice. Tokom
srednje škole ispisala je stotine recepata u svojim bilježnicama koje joj sada
služe kao inspiracija prilikom spravljanja jela. Recepte skuplja i danas,
a smije ih spremati samo kod kuće s mamom i bakom, jer njen ugovor u
vrtiću joj to ne omogućuje.
– Kad je završila školu doma je sjedila pred TV-om i
uglavnom je bila u kući. Pitali smo se kako joj pomoći i pala nam je na pamet
ideja da bi mogla pomagati u vrtiću – objašnjava mama ističući kako
volontiranje ne bi bilo moguće bez dobre volje na svim instancama.
– Oni su omogućili da se naša Lucija osjeća
ravnopravnom i da pokaže svoje potencijale: od načelnika, ravnateljice vrtića
Melite Pergar, kuharice koja je usmjerava pa do odgojiteljica i djece koji su
je srdačno prihvatili. Nijednom gestom nismo primijetili predrasude prema njoj,
nego naprotiv, dobronamjernost i spremnost na pomoć – ističe mama.
– Jako mi je lijepo ovdje i uopće mi nije naporno. Najviše volim kuhati juhe,
krumpir i meso, a posebno mi dobro idu kolači koje često i rado pečem
– objasnila je Lucija na samom početku svojih volonterskih dana.
Spremno govori kako se do danas ništa nije promijenilo, dapače, dobila je još jači poticaj jer su joj čelnici općine Šenkovec, prepoznavši njen trud, prije dvije godine darovali laptop. No Lucijin dan nije ispunjen samo obvezama u vrtiću.
Lucija voli putovati, posjećivati kazališne predstave, družiti se, empatična je i vesela pa je omiljena u svakom društvu, nabraja mama Sanja koja ne skriva zadovoljstvo rezultatima koje su postigli.