Piše: Edina Bakić
Zabrinuli smo se svako svojim brigama, i možda na trenutak zaboravili, a nismo smjeli na male heroje koji vode bitku za život, na djecu oboljelu od raka. Odlučili smo provjeriti kako se oni snalaze i bore ovih dana i zato je naša gošća u „Dobar dan BiH“ bila Atifa Buldić – Bešić iz udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“.
Vi ste majka djevojčice koja je onkološki pacijent. Kako se ona osjeća ovih dana? Kakvi su vaši dani u izolaciji?
- Ona je dobro, završila je liječenje zvanično. Mi smo navikli na izolaciju, već tri godine živimo sa izolacijom i restrikcijama. Navikla je da pere ruke, nosi masku i bude na socijalnoj distancij. Međutim zapažam da smo već umorni, šta će se desilit, da li će pokupiti virus, mnogo je pitanja. Nismo sigurni kako bi na nju sve to utjecalo. U jednom trenutku mi je rekla da joj je dojadilo, a rekla sam joj da je i meni isto.
U prilogu smo mogli vidjeti da je život djece oboljele od raka vrlo često život u izolaciji – je li možda ovo prilika da svi njih i njihove članove porodica makar malo bolje razumijemo?
- Jetse sigurno i to mi je prvo palo napamet kada je sve ovo krenulo. Vrlo često smo nailazili na nerazumijevanje građana. Dešvalo se da su mom djetetu govorili: „što će joj ta brnjica na ustima“?, misleći na masku. Došlo je vrijeme da se drugi zapitaju šta je ovo što ih je zadesilo.
Najveći broj ljudi se prvi put susreće s ovakvim načinom života, s maskama, rukavicama, izolacijom, socijalnom distancom – s druge strane djeca oboljela od raka ponekad i godinama znaju samo za takav život – ipak mu se snažno raduju. Šta se iz takve pozicije može vidjeti možda bolje nego kad nema ni maski ni udaljenosti ni mjera predostrožnosti? Šta se o životu i o svijetu iz te perspektive saznaje?
- Prije svega saznate ko su vam pravi prijatelji, koliko vam je jaka porodica, koliko je ko spreman da vas podrži i bude uz vas. Nekako ljudi na početku budu tu i kako vrijeme prolazi imate sve manje onih koji ostaju uz vas. To su razna psihološka stanja, a vrlo je teško dobiti razumijevanje od onih koji nisu to prošli. Znamo se udaljiti od porodice i društva, ali naučimo šta su prave vrijednosti u životu. Prioritet je provesti vrijeme sa svojim djetetom, jer sutra ne znate da li će biti uz vas.
Zanimljiva je izjava djevojčice izu priloga koja je pobijedila rak i koja kaže da joj izolacija danss nije strana i da je ustvari puno lakše podnošljiva nego ona u kojoj je bila kad se borila protiv raka – jer je danas zdrava – da li smo gospođo Buldić Bešić kao drušvo svjesni dragocjenosti i značaja zdravlja ili ga uzimamo zdravo za gotovo i kao nešto što nam se podrazumijeva?
- Mislim da nismo. Mislila sam da mi se ne može dogoditi to što mi se dogodilo, i trčala sam za drugim stvarima. To je nekako ljudsko prokletsvo, zdravlje cijenimo tek onda kada nam se nešto takvo desi.
Sigurna sam da imate kontakte s članovima svoga udruženja – kako udruženje ovih dana funkcioniše s obzirom na mjere zabrane i s obzirom na to da je roditeljska kuća morala obustaviti svoje aktivnosti i rad?
- Udruženje je moralo prilagoditi aktivnosti novonastaloj situaciji, pa malte ne i ne radimo. U proteklim danima pakovali smo pakete za porodice naše djece i poslali im. Pokušali smo da im obezbijedimo zalihe za početak.
Koliko je u kontekstu zaštite zdravlja djece koja svakako vode tešku bitku važno da njihovi sugrađani shvate značaj poštivanja mjera zabrane – znamo da najveći broj bh građana zaista poštuje mjere, ali ima pojedinaca koji ih krše i tako ugrožavaju sve druge pa i dejcu oboljeu od raka – koja je vaša poruka za njih? Vjerujemo da vas gledaju mnoga djeca iz vašeg udruženja – šta im poručujete?
- Zaista je bitno zajedništvo i da u ovoj situaciji ne mislimo samo na sebe. Trebamo štiti sebe, ali i druge. Ne smijemo sada biti sebični, svijet ostaje na našoj djeci, zato ih moramo čuvati i paziti. Ostanimo kući i spasimo život na taj način. Za našu dječicu poruka, ostanite kući i slušajte svoje roditelje. Strpimo se još malo da bi se što prije vidjeli.
Video pogledajte i OVDJE.
