MAJKA DONNE ARES NA TREĆU GODIŠNJICU PJEVAČICINE SMRTI OTVORILA DUŠU: OVO SU DANI KADA VRIŠTIM U SEBI

Prije tri godine, 2. septembra u popodnevnim satima regionom je odjeknula vijest da je poslije duge i teške bitke preminula Azra Kolaković, poznatija kao Donna Ares.

Osim po svojoj muzici i drugim talentima, bila je poznata i kao simbol u borbi protiv opake bolesti. Iz dana u dan je pune tri godine gotovo svakodnevno pisala na društvenim mrežama o teškim, ali i lijepim trenucima tokom liječenja raka. Ništa nije skrivala od ljudi koji su je voljeli, a bilo ih je na stotine hiljada. Prestala je da se oglašava tek nekoliko dana pred smrt, kad je već bila u komi. Od tada o Donni su pričali njeni prijatelji, kolege i drugi ljudi koji je vole, osim njene porodice koja u dubokom bolu žali za njom. Ipak, pjevačicina majka Ajka Kolaković je nakon tri godine podijelila svoje emocije i evocirala uspomenu na Donnu, piše Kurir.

Kako se  osjećate, možete li da potvrdite riječi da vrijeme ne može da izliječi bol?

  •  Ovo su dani kad se vraćaju sjećanja i kad postaješ uvijek svjestan nekih stvari, kad si “normalan”, a sve u tebi vrišti. Dani tišine u duši, kad si svoj a nisi svoj. Mislim da svi roditelji koji su ovo doživjeli žive kao dvostruke ličnosti, u djelu sebe čuvaš tu bol, a drugi dio normalno funkcioniše zbog naših najmilijih. A i Donna mi je ostavila u amanet da moram da budem jaka kao što je ona bila u svojoj borbi. Ona je oko godinu i po dana svoje bolesti provela u Danskoj i poslije trećeg recidiva i liječenja vratila se sama kući. Zajedno smo provele njenih šest posljednjih mjeseci, dan i noć, i neke stvari su isplivale koje se nisu smjele desiti. Rekla mi je “mama, napisaću novu knjigu, a knjiga “Soba za nikoga” je laž po pitanju nekih ličnosti”.

Uspjevate li da ispunite Donninu posljednju želju da ostanete jaki i da ne plačete pred drugima?

  • Uspjevam, pred drugima sam jaka žena, a svoju tugu čuvam za sebe i imam dane za plakanje, iako dio mene uvijek plače i tako će biti dok živim.

A kad ste sami, kakve vam misli i sjećanja naviru kada je Donna u pitanju?

  •  Nastojim da se sjećam lijepih stvari i nje. Kad uđe negdje u prostor puna je kuća, njen osmijeh, ljubav prema drugima, njena ljubav prema muzici. Mada se mijenjaju emocije, nekad neku nagradu pogledam ili njene stvari, pa mi je sve previše bolno! Ali nastojim da vidim nju sretnu makar u mojim mislima sa najljepšim osmijehom za sve ljude svijeta!

Donna je bila simbol borbe protiv kancera i mnogim oboljelima je pružala snagu i vjetar u leđa. Jeste li se slagali s tim da svoju tešku borbu dijeli sa javnošću?

  • Moja kćerka je bila punoljetna osoba i poštovala sam njen izbor. Kad se to desilo rekla je “a zašto svi šapuću kad se spomene bolest, ja ne želim da bude tako. Želim, iako sam bolesna, da pomognem i sebi i drugima da se bore, da rade na sebi makar im rekli da imaju jedan dan života i da bolest nije izbor i da se može svima desiti. Nema nedodirljivih i idemo u borbu protiv ovog zla, svojim radom, ponašanjem.

Da li vam se javlja neko od njenih kolega sa muzičke scene? Hoće li biti organizovan koncert u njenu čast?

  •  Mnoge poznate ličnosti se sjećaju, prijatelji, fanovi koji šalju slike, video snimke dječice koja i dalje pjevaju njene pesme i slično. Od poznatih bih naročito spomenula Halida Bešlića pošto su imali velik hit “Sviraj nešto narodno” i fanovi mi šalju svaki put kad on pjeva tu pjesmu na koncertima i na taj način izrazi sjećanje i respekt prema njoj. A trebalo je da budu neki koncerti sa njenim pjesmama, ali zbog ove situacije čekaju se neka bolja vremena.

Donin najveći hit je pjesma “To mi nije trebalo”. Da li je ona napravila neki pogrešan potez u životu o kojem vam je pričala posljednjih dana?

  •  Zadnjih šest mjeseci bila je uglavnom u kući i ispričane su sve priče, a meni je drago da je otvorila dušu i otišla čista srca i duše i shvatila ko joj je najveći prijatelj. Poručujem svoj djeci: Najveći prijatelji su vam roditelji, a naročito majka, makar i mislili nekada da nisu u pravu.

Kako biste opisali vašu kćerku u nekoliko riječi, po čemu biste voljeli da je pamte ljudi koji su je voljeli kao umjetnika?

  • Muzika i samo muzika! Živjela je za nju. Njena srčanost i borba za druge, iako i sama bolesna, njen razorni osmijeh… Imala je ljubavi za cijeli svijet, a ona je jednostavno bila unikat i jedinstvena pojava, bar kao žena umjetnik. Bila je pjevač, autor svojih pjesama i pisala je za druge! Još hiljadu nekih talenata imala je ,sve što takne pozlatila bi.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

TUŽBA PROTIV SUTKINJE IZ GRADAČCA NIJE NI POKRENUTA ZBOG NEODREĐIVANJA ZABRANE...

0
Na pripremnom disciplinskom ročištu u postupku protiv Lejle Numanović, sutkinje Općinskog suda u Gradačcu, rečeno je da tužba nije pokrenuta zbog neodređivanja mjera zabrane Nerminu Sulejmanoviću, već zbog korištenja dijelova odluke iz drugog predmeta.