Tik uz ulaznih vrata, potištena, stajala je Goranova majka Stojanka, koju mještani odmila zovu Sojka. Noge su joj klecale dok je pokušavala da natoči vodu na ručnoj pumpi u dvorištu.
- Boli me, šta drugo da vam kažem – izustila je gotovo nečujno.
Trenutak kasnije izašla je i njena rođaka Verica, koja je staricu uhvatila pod ruku i uvela je u dom, govoreći nam preko ramena:
- Previše smo pričali. Morate nas razumjeti. Preostalo nam je samo da sačekamo epilog – rekla je Verica i zatvorila vrata.
Uska ulica u kojoj Đokići decenijama žive broji nekoliko desetina kuća. Pusta je i hladna. Tek pokoji mještanin koracima uznemiri tišinu koja joj se nedavno nametnula. Kada je nalet vjetra podigao oblak prašine, iz susjednog dvorišta izašle su Vaska Stojanović, Goranova tetka i njena komšinica Slavica Stošić. U njihovim pogledima čitali su se očaj i nemoć.
PREŽIVJELA SREĆOM
- Nemojte da ispitujete Šojku. Nek se malo odmori. Prije nekoliko dana je popila otrov, ali ne znam koji. Srećom, preživjela je. Tužna sam zbog nje, ali je i razumijem. Izgubila je sina, snahu i unuku na bolan neoprostiv način – priča baka Vaska dok joj se suze slivaju niz obraze.
Jednom rukom namješta maramu na glavi i nastavlja:
- To je bila porodica bez mrlje. Lidija je bila predivno dijete. Često ćete ovdje čuti da za nju kažu da je “jedared devojče”. Goran je radio u mjenjačnici, a Gordana je bila domaćica – spušta ruku na srce i odmahuje glavom komšinica Slavica potvrđuje njene riječi:
- Sve što čujete od nas, čut ćete i od ostalih mještana. Svi u Moravcu poznaju Đokiće i niko ništa loše neće reći o njima – tvrdi Slavica.
Govoreći o zločinu, komšinice su saglasne da je ubica vjerovatno Goranov poslovni partner iz Aleksinca. Porodica je u Moravac dolazila uglavnom na večeru da obiđu Šojku i ovdje nemaju neprijatelje. Ubica je zasigurno neko iz Aleksinca. Možda je Goran nekome pozajmio novac, a taj nije imao da mu vrati, pa se dužnik odlučio da preduzme drastične mere.
- Ne možemo ni da nagađamo zbog koga su ubijeni. Goran je bio poštenjačina i to niko neće demantovati. Pominjalo se i da je razlog Lidijina prošlost, ali to ne može biti istina. Nije imala dečka i nije se družila s problematičnim ljudima. To je dijete koje je uvijek nosilo osmijeh – priča Slavica i napominje da istina o zvjerskom ubistvu porodice Đokić toliko izmiče, da mještani možda nikada neće dotaknuti ni porub na njenoj haljini.
