Među desetinama majki koje s fotografijama sinova protestiraju ispred sjedišta HDP-a je i Mevude Ucdag koja već pet godina traga za svojim sinom Ramazanom.
- Odlučno ću se boriti sve dok mi se sin ne vrati. Zašto to rade? Zašto djeci koja su čitala Kur’an daju oružje u ruke, a ne olovke, da li je nas roditelje neko pitao za dozvolu za odvođenje djece u planine“, poručila je Ucdag.
Ističući kako joj nedostaje sin, njegov miris, glas i zagrljaj, Ucdag je kazala da niti jedan roditelj ne želi da mu dijete bude u terorističkom kampu, javlja Anadolu Agency (AA).
- Zašto bi djeca oružjem napadala našu vojsku i policiju. Ti koji odvode našu maloljetnu djecu uredno primaju plaće od države. Zar maloljetno dijete može imati volju da ide u planinu – kazala je Ucdag i dodala da se pita da li joj je sin uopće živ.
Među majkama koje traže svoju djecu je i Husniye Kaya čija je 14-godišnja kćerka Mekiye kidnapovana i odvedena i teroristički kamp prije pet godina.
Ističući kako će protestirati sve dok joj se kćerka ne vrati kući, Kaya je kazala da joj ne smetaju kiša i hladnoća.
- Ovdje smo proveli 112 dana i ostajemo i dalje. Želim da mi HDP vrati kćerku jer znam da su je oni odveli. Nadam se da će mi kćerka doći i da ću je zagrliti, poljubiti i spavati pored nje – poručila je Kaya.
Majke iz Diyarbakira od 3. septembra protestuju ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP), koju optužuju za vrbovanje i odvođenje maloljetnika i omladine u terorističke kampove PKK-a na jugoistoku Turske.
Fevziye Cetinkay je tog 3. septembra počela mirni protest ispred zgrade HDP-a, a s njom su tada bili i suprug Sahap i njihovih četvoro djece. Hatice Ceylan, majka Cafera, se 8. oktobra također pridružila protestima. Istakla je da je njen sin kidnapovan prije četiri godine, kada mu je bilo 15 godina. Kada je čuo da je i njegova majka učestvovala na protestima, Cafer je odlučio pobjeći iz redova PKK-a kako bi došao do svoje porodice.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Turske saopštilo je 26. novembra da je značajan broj terorista napustio redove PKK i predao se. U ovoj godini je to učinilo blizu 300 članova terorističke organizacije.
Onima koji se predaju država pruža brojne mogućnosti, poput prava na obrazovanje i slobodu bez straha i opresije. Nisu zlostavljani, mogu slobodno kontaktirati svoje porodice i pružena im je pravna pomoć.
PKK je separatistička organizacija koja se nalazi na listi terorističkih grupa u Turskoj, Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Tokom trodecenijske terorističke kampanje protiv Turske, teroristi PKK-a ubili su najmanje 40.000 ljudi.
Partija HDP tereti se za povezanost s teroristima PKK-a, a više čelnika te partije je optuženo za širenje terorističke propagande i pružanje pomoći teroristima.
